< Job 36 >

1 Elihu nastavi i reče:
Eliú también continuó, y dijo,
2 “Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
“Tened un poco de paciencia conmigo y os lo mostraré; porque todavía tengo algo que decir en nombre de Dios.
3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
Obtendré mis conocimientos desde lejos, y atribuiré la justicia a mi Hacedor.
4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
Porque en verdad mis palabras no son falsas. Uno que es perfecto en conocimiento está contigo.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
“He aquí que Dios es poderoso y no desprecia a nadie. Es poderoso en la fuerza del entendimiento.
6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
No preserva la vida de los malvados, sino que hace justicia a los afligidos.
7 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
No aparta sus ojos de los justos, pero con reyes en el trono, los pone para siempre, y son exaltados.
8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
Si están atados con grilletes, y son tomados en las cuerdas de las aflicciones,
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
luego les muestra su trabajo, y sus transgresiones, que se han comportado con orgullo.
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
También les abre los oídos a la instrucción, y ordena que vuelvan de la iniquidad.
11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
Si le escuchan y le sirven, pasarán sus días en la prosperidad, y sus años en los placeres.
12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
Pero si no escuchan, perecerán a espada; morirán sin conocimiento.
13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
“Pero los impíos de corazón acumulan ira. No gritan pidiendo ayuda cuando los ata.
14 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
Mueren en la juventud. Su vida perece entre los impuros.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
Él libera a los afligidos por su aflicción, y abre su oído en la opresión.
16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
Sí, él te habría seducido por la angustia, en un lugar amplio, donde no hay restricciones. Lo que se pone en su mesa estaría lleno de grasa.
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
“Pero tú estás lleno del juicio de los malvados. El juicio y la justicia se apoderan de ti.
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
No dejes que las riquezas te inciten a la ira, ni dejes que el gran tamaño de un soborno te desvíe.
19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
Tu riqueza te sostendría en la angustia, o todo el poder de tu fuerza?
20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
No desees la noche, cuando la gente es cortada en su lugar.
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
Tened cuidado, no miréis la iniquidad; porque has elegido esto antes que la aflicción.
22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
He aquí que Dios es exaltado en su poder. ¿Quién es un profesor como él?
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
¿Quién le ha prescrito su camino? ¿O quién puede decir: “Has cometido una injusticia”?
24 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
“Acuérdate de que engrandeces su obra, sobre la que los hombres han cantado.
25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
Todos los hombres lo han mirado. El hombre lo ve de lejos.
26 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
He aquí que Dios es grande y no lo conocemos. El número de sus años es inabarcable.
27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
Porque él extrae las gotas de agua, que destilan en lluvia de su vapor,
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
que los cielos derraman y que caen sobre el hombre en abundancia.
29 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
En efecto, ¿puede alguien entender la propagación de las nubes y los truenos de su pabellón?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
He aquí que difunde su luz a su alrededor. Cubre el fondo del mar.
31 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
Porque por ellos juzga al pueblo. Da comida en abundancia.
32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
Cubre sus manos con el rayo, y le ordena que golpee la marca.
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
Su ruido habla de él, y el ganado también, en lo que respecta a la tormenta que se avecina.

< Job 36 >