Job 36
1 Elihu nastavi i reče:
Natovo’ i Eliho ty hoe:
2 “Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
Iheveo hey iraho le hitoroako te mbe aman-ko volañeñe hañonjonañe an’Andrianañahare.
3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
Hitoha hilala tsietoitane añe iraho, tolorako havantañañe i Mpitsene ahiy.
4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
Toe aman-kila o entakoo; vaho ama’o i aman-kilala fonitsey.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
Inao maozatse t’i Andrianañahare, naho tsy mirihy; ie fatratse an-kaozaram-paharofoanañe.
6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
Tsy tana’e ho veloñe o tsereheñeo, fe omei’e to ty tso-troke.
7 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
Tsy asita’e amo vantañeo o fihaino’eo; fa ampiambesare’e ho nainai’e amo mpanjaka am-piambesa’eo, vaho onjone’e.
8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
Aa ie mirohy an-tsilisily, naho nivahoran-kasotriañe,
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
le itaroña’e o sata’ iareoo naho o fiolà’ iareoo, te mitakeboke.
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
Sokafe’e hianatse o ravembiao, vaho lilie’e te hiambohoa’ iareo o tsy havokarañeo.
11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
Ie mañaoñe naho mitoroñ’aze, le amam-bokatse ty higadoña’ o andro’eo vaho am-pierañerañañe o tao’eo.
12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
F’ie tsy mañaoñe, le ho zamanem-pibara, hiantantiritse tsy aman-kilala,
13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
ie mañaja si-manty, tsy aman-Kàke an-troke; tsy mikaike olotse te rohiza’e.
14 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
Robak’ an-katora’e ty sandri’iareo, ty fiai’ iareo an-karapiloan-do.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
Haha’e am-pisotria’e ty misotry; anokafa’e ravembia i forekekeñey.
16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
Eka, tinao’e boak’ an-jitse irehe mb’an-tameañe tsy aman-tindry; naho lifo-tsafo’e ty hazotso am-pandambaña’o eo.
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
F’ie nañeneke ty fizakañe o rati-tserekeo; fiihine’ ty zaka naho ty hatò.
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
Itaò tsy hanigìk’ azo hañivañiva ty habosehañe, vaho apoho tsy hampitsile azo ty habeim-bokàñe.
19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
Hahatohañ’azo tsy ho am-poheke hao o vara’oo? ndra ze hene hafatraran-kaozara’o?
20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
Ko salalaeñe ty haleñe, ie aitoañe an-toe’e ondatio.
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
Miambena, tsy hitoliha’o ty haratiañe; toe ie ty nijoboñe’o, fa tsy hasotriañe.
22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
Inao! onjoñe’ ty haozara’e t’i Andrianañahare Ia ty mpañoke mañirinkiriñe Aze?
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
Ia ty nanendre ty lala homb’e? Ia ty mahafivolañe ty hoe: Tsy soa o nanoe’oo?
24 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
Tiahio hey ty hañonjonañe o fitoloña’eo, o fisaboa’ ondatio.
25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
Hene nahaisake ondatio; talakesa’ ondaty an-tsietoitaneo
26 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
Inao! jabahinake t’i Andrianañahare, tsy taka’ ty hilalan-tika; tsy hay volilieñe ty ia’ o tao’eo.
27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
Aonjo’e o pilipiton-dranoo; ampanjaria’e orañe i evoñey;
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
Le ampikojojoahe’ o rahoñeo, hitsopatsopake, hañerek’ am’ondatio.
29 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
Hete! Ia ty maharofoanañe ty fiboelea’ o rahoñeo? ty fangotroha’ i sokemitraha’ey?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
Oniño te ampivarakaihe’e ama’e o fitsipela’eo vaho ampoa’e ty vaha’ i riakey.
31 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
Ie ro izaka’e ondatio; naho añeneña’e mahakama.
32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
Safora’e helatse o fità’eo, naho lilie’e hitomboke.
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
Mitalily aze i ampi’ey, amo añombeo t’ie ho avy.
