Job 36
1 Elihu nastavi i reče:
addens quoque Heliu haec locutus est
2 “Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
sustine me paululum et indicabo tibi adhuc enim habeo quod pro Deo loquar
3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
repetam scientiam meam a principio et operatorem meum probabo iustum
4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
vere enim absque mendacio sermones mei et perfecta scientia probabitur tibi
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
Deus potentes non abicit cum et ipse sit potens
6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
sed non salvat impios et iudicium pauperibus tribuit
7 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
non aufert a iusto oculos suos et reges in solio conlocat in perpetuum et illi eriguntur
8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
et si fuerint in catenis et vinciantur funibus paupertatis
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
indicabit eis opera eorum et scelera eorum quia violenti fuerint
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
revelabit quoque aurem eorum ut corripiat et loquetur ut revertantur ab iniquitate
11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
si audierint et observaverint conplebunt dies suos in bono et annos suos in gloria
12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
si autem non audierint transibunt per gladium et consumentur in stultitia
13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
simulatores et callidi provocant iram Dei neque clamabunt cum vincti fuerint
14 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
morietur in tempestate anima eorum et vita eorum inter effeminatos
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
eripiet pauperem de angustia sua et revelabit in tribulatione aurem eius
16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
igitur salvabit te de ore angusto latissime et non habentis fundamentum subter se requies autem mensae tuae erit plena pinguedine
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
causa tua quasi impii iudicata est causam iudiciumque recipies
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
non te ergo superet ira ut aliquem opprimas nec multitudo donorum inclinet te
19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
depone magnitudinem tuam absque tribulatione et omnes robustos fortitudine
20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
ne protrahas noctem ut ascendant populi pro eis
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
cave ne declines ad iniquitatem hanc enim coepisti sequi post miseriam
22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
ecce Deus excelsus in fortitudine sua et nullus ei similis in legislatoribus
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
quis poterit scrutari vias eius aut quis ei dicere operatus es iniquitatem
24 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
memento quod ignores opus eius de quo cecinerunt viri
25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
omnes homines vident eum unusquisque intuetur procul
26 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
ecce Deus magnus vincens scientiam nostram numerus annorum eius inaestimabilis
27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
qui aufert stillas pluviae et effundit imbres ad instar gurgitum
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
qui de nubibus fluunt quae praetexunt cuncta desuper
29 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
si voluerit extendere nubes quasi tentorium suum
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
et fulgurare lumine suo desuper cardines quoque maris operiet
31 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
per haec enim iudicat populos et dat escas multis mortalibus
32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
in manibus abscondit lucem et praecipit ei ut rursus adveniat
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
adnuntiat de ea amico suo quod possessio eius sit et ad eam possit ascendere
