< Job 36 >

1 Elihu nastavi i reče:
Eliu continuò a dire:
2 “Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
Abbi un pò di pazienza e io te lo dimostrerò, perché in difesa di Dio c'è altro da dire.
3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
Prenderò da lontano il mio sapere e renderò giustizia al mio creatore,
4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
poiché non è certo menzogna il mio parlare: un uomo di perfetta scienza è qui con te.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
Ecco, Dio è grande e non si ritratta, egli è grande per fermezza di cuore.
6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
Non lascia vivere l'iniquo e rende giustizia ai miseri.
7 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
Non toglie gli occhi dai giusti, li fa sedere sul trono con i re e li esalta per sempre.
8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
Se talvolta essi sono avvinti in catene, se sono stretti dai lacci dell'afflizione,
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
fa loro conoscere le opere loro e i loro falli, perché superbi;
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
apre loro gli orecchi per la correzione e ordina che si allontanino dalla iniquità.
11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
Se ascoltano e si sottomettono, chiuderanno i loro giorni nel benessere e i loro anni nelle delizie.
12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
Ma se non vorranno ascoltare, di morte violenta periranno, spireranno senza neppure saperlo.
13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
I perversi di cuore accumulano l'ira; non invocano aiuto, quando Dio li avvince in catene:
14 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
si spegne in gioventù la loro anima, e la loro vita all'età dei dissoluti.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
Ma egli libera il povero con l'afflizione, gli apre l'udito con la sventura.
16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
Anche te intende sottrarre dal morso dell'angustia: avrai in cambio un luogo ampio, non ristretto e la tua tavola sarà colma di vivande grasse.
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
Ma se colmi la misura con giudizi da empio, giudizio e condanna ti seguiranno.
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
La collera non ti trasporti alla bestemmia, l'abbondanza dell'espiazione non ti faccia fuorviare.
19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
Può forse farti uscire dall'angustia il tuo grido, con tutti i tentativi di forza?
20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
Non sospirare quella notte, in cui i popoli vanno al loro luogo.
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
Bada di non volgerti all'iniquità, poiché per questo sei stato provato dalla miseria.
22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
Ecco, Dio è sublime nella sua potenza; chi come lui è temibile?
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
Chi mai gli ha imposto il suo modo d'agire o chi mai ha potuto dirgli: «Hai agito male?».
24 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
Ricordati che devi esaltare la sua opera, che altri uomini hanno cantato.
25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
Ogni uomo la contempla, il mortale la mira da lontano.
26 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
Ecco, Dio è così grande, che non lo comprendiamo: il numero dei suoi anni è incalcolabile.
27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
Egli attrae in alto le gocce dell'acqua e scioglie in pioggia i suoi vapori,
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
che le nubi riversano e grondano sull'uomo in grande quantità.
29 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
Chi inoltre può comprendere la distesa delle nubi, i fragori della sua dimora?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
Ecco, espande sopra di esso il suo vapore e copre le profondità del mare.
31 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
In tal modo sostenta i popoli e offre alimento in abbondanza.
32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
Arma le mani di folgori e le scaglia contro il bersaglio.
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
Lo annunzia il suo fragore, riserva d'ira contro l'iniquità.

< Job 36 >