Job 35

1 Elihu nastavi svoju besjedu i reče:

Igitur Eliu hæc rursum locutus est:

2 “Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,

Numquid æqua tibi videtur tua cogitatio, ut diceres: Justior sum Deo?

3 kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'

Dixisti enim: Non tibi placet quod rectum est: vel quid tibi proderit, si ego peccavero?

4 Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.

Itaque ego respondebo sermonibus tuis, et amicis tuis tecum.

5 Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!

Suspice cælum, et intuere: et contemplare æthera quod altior te sit.

6 Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?

Si peccaveris, quid ei nocebis? et si multiplicatæ fuerint iniquitates tuæ, quid facies contra eum?

7 Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?

Porro si juste egeris, quid donabis ei? aut quid de manu tua accipiet?

8 Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.

Homini qui similis tui est, nocebit impietas tua: et filium hominis adjuvabit justitia tua.

9 Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,

Propter multitudinem calumniatorum clamabunt, et ejulabunt propter vim brachii tyrannorum.

10 nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,

Et non dixit: Ubi est Deus qui fecit me, qui dedit carmina in nocte;

11 umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'

qui docet nos super jumenta terræ, et super volucres cæli erudit nos?

12 Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.

Ibi clamabunt, et non exaudiet, propter superbiam malorum.

13 Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!

Non ergo frustra audiet Deus, et Omnipotens causas singulorum intuebitur.

14 A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.'

Etiam cum dixeris: Non considerat: judicare coram illo, et expecta eum.

15 Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'

Nunc enim non infert furorem suum, nec ulciscitur scelus valde.

16 Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne.”

Ergo Job frustra aperit os suum, et absque scientia verba multiplicat.