< Job 34 >

1 Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
Eliú continuó:
2 “I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,
Escuchen, oh sabios, mis palabras, y ustedes, los que saben, escúchenme.
3 jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.
Porque el oído distingue las palabras y el paladar prueba el alimento.
4 Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.
Escojamos lo que es recto y sepamos entre nosotros lo que es bueno.
5 Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.
Porque Job dijo: Yo soy justo. ʼEL me quitó mi derecho.
6 U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'
¿Debo mentir con respecto a mi derecho? Aunque no cometí transgresión, mi herida es incurable.
7 Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,
¿Quién hay como Job, quien bebe el desprecio como agua,
8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?
quien se va en compañía con los transgresores y camina con los perversos?
9 On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'
Pues afirma: De nada le sirve al hombre deleitarse en ʼElohim.
10 Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,
Por tanto, hombres cuerdos, escúchenme: ¡Lejos esté de ʼElohim la perversidad, y de ʼEL-Shadday la injusticia!
11 te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.
Porque Él paga al hombre según sus obras y hace que cada uno halle según su camino.
12 Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.
Ciertamente ʼElohim no obra perversamente, ni ʼEL-Shadday pervierte la justicia.
13 TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?
¿Quién le dio autoridad sobre la tierra? ¿Quién le confió todo el universo?
14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
Si Él determina hacer así, retirar para Sí mismo su Espíritu y su aliento,
15 sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.
toda carne perecería juntamente, y el hombre volvería al polvo.
16 Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.
Si tienes entendimiento, escucha esto, escucha el sonido de mis palabras:
17 Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? -
¿Gobernará el que aborrece la justicia? ¿Te atreves a condenar al Justo poderoso,
18 Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'
a Aquél que declara a un rey inútil y perversos a los nobles,
19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?
Quien no muestra parcialidad con príncipes, ni considera al rico por encima del pobre? Porque todos ellos son la obra de sus manos.
20 Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.
De repente a medianoche mueren, las gentes se estremecen y ya no están. Los poderosos son derribados y no por mano.
21 Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.
Porque los ojos de Él están sobre las sendas del hombre y observan todos sus pasos.
22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
No hay oscuridad ni sombras donde puedan ocultarse los que hacen iniquidad.
23 Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.
Pues no le impone plazo al hombre, para que comparezca a juicio ante ʼEL.
24 Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
Él quebranta a los poderosos sin indagar y pone a otros en lugar de ellos.
25 TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.
Por cuanto conoce las obras de ellos, los trastorna en una noche, y quedan deshechos.
26 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
Los azota por sus perversidades en un lugar público,
27 Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove
porque se apartaron de seguirlo. No consideraron alguno de los caminos de Él.
28 goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.
Buscaron que el clamor del pobre llegara a Él, y que escuchara el clamor de los afligidos.
29 Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?
Cuando Él da tranquilidad, ¿quién entonces lo inculpará? Si esconde su rostro, ¿quién lo mirará? Esto ocurre tanto con respecto a una nación como con respecto a un hombre,
30 Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.
para evitar que reine el impío e imponga trampas al pueblo.
31 Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.
Porque, ¿alguno le dijo a ʼEL: Generé mi castigo, no pecaré más,
32 Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'
enséñame Tú lo que yo no veo? ¡Si obré mal, no lo haré más!
33 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!
¿Retribuirá según tus condiciones, porque tú rechazas las de Él? Si rechazas o si aceptas, Él te retribuirá, no yo. Y si no es así, dí lo que sabes.
34 Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:
Los hombres de entendimiento me lo dirán, y el hombre sabio que me escucha:
35 Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.
Que Job no habló con sabiduría, que sus palabras fueron sin discernimiento,
36 Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;
que Job debe ser probado hasta el límite, porque respondió como los perversos,
37 a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.”
y a su pecado añade rebelión. Bate palmas ante nosotros y multiplica sus palabras contra ʼEL.

< Job 34 >