Job 34
1 Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
Još govori Elijuj i reèe:
2 “I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,
Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
3 jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.
Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
4 Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.
Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
5 Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.
Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
6 U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'
Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
7 Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,
Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?
I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
9 On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'
Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
10 Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,
Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
11 te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.
Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
12 Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.
Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
13 TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?
Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
15 sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.
Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
16 Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.
Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
17 Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? -
Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
18 Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'
Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?
Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
20 Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.
Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
21 Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.
Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
23 Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.
Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
24 Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
25 TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.
Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
26 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27 Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove
Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
28 goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.
Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
29 Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?
Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
30 Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.
Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
31 Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.
Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
32 Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'
A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
33 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!
Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
34 Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:
Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
35 Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.
Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
36 Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;
Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
37 a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.”
Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.
