Job 34
1 Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
pronuntians itaque Heliu etiam haec locutus est
2 “I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene,
audite sapientes verba mea et eruditi auscultate me
3 jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša.
auris enim verba probat et guttur escas gustu diiudicat
4 Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro.
iudicium eligamus nobis et inter nos videamus quid sit melius
5 Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.
quia dixit Iob iustus sum et Deus subvertit iudicium meum
6 U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'
in iudicando enim me mendacium est violenta sagitta mea absque ullo peccato
7 Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,
quis est vir ut est Iob qui bibit subsannationem quasi aquam
8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?
qui graditur cum operantibus iniquitatem et ambulat cum viris impiis
9 On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'
dixit enim non placebit vir Deo etiam si cucurrerit cum eo
10 Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega,
ideo viri cordati audite me absit a Deo impietas et ab Omnipotente iniquitas
11 te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.
opus enim hominis reddet ei et iuxta vias singulorum restituet
12 Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo.
vere enim Deus non condemnabit frustra nec Omnipotens subvertet iudicium
13 TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?
quem constituit alium super terram aut quem posuit super orbem quem fabricatus est
14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,
si direxerit ad eum cor suum spiritum illius et flatum ad se trahet
15 sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek.
deficiet omnis caro simul et homo in cinerem revertetur
16 Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih.
si habes ergo intellectum audi quod dicitur et ausculta vocem eloquii mei
17 Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? -
numquid qui non amat iudicium sanare potest et quomodo tu eum qui iustus est in tantum condemnas
18 Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'
qui dicit regi apostata qui vocat duces impios
19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?
qui non accipit personas principum nec cognovit tyrannum cum disceptaret contra pauperem opus enim manuum eius sunt universi
20 Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.
subito morientur et in media nocte turbabuntur populi et pertransibunt et auferent violentum absque manu
21 Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.
oculi enim eius super vias hominum et omnes gressus eorum considerat
22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
non sunt tenebrae et non est umbra mortis ut abscondantur ibi qui operantur iniquitatem
23 Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.
neque enim ultra in hominis potestate est ut veniat ad Deum in iudicium
24 Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
conteret multos innumerabiles et stare faciet alios pro eis
25 TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.
novit enim opera eorum et idcirco inducet noctem et conterentur
26 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
quasi impios percussit eos in loco videntium
27 Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove
qui quasi de industria recesserunt ab eo et omnes vias eius intellegere noluerunt
28 goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.
ut pervenire facerent ad eum clamorem egeni et audiret vocem pauperum
29 Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?
ipso enim concedente pacem quis est qui condemnet ex quo absconderit vultum quis est qui contempletur eum et super gentem et super omnes homines
30 Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.
qui regnare facit hominem hypocritam propter peccata populi
31 Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.
quia ergo ego locutus sum ad Deum te quoque non prohibeo
32 Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'
si erravi tu doce me si iniquitatem locutus sum ultra non addam
33 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!
numquid a te Deus expetit eam quia displicuit tibi tu enim coepisti loqui et non ego quod si quid nosti melius loquere
34 Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene:
viri intellegentes loquantur mihi et vir sapiens audiat me
35 Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti.
Iob autem stulte locutus est et verba illius non sonant disciplinam
36 Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca;
pater mi probetur Iob usque ad finem ne desinas in hominibus iniquitatis
37 a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.”
quia addit super peccata sua blasphemiam inter nos interim constringatur et tunc ad iudicium provocet sermonibus suis Deum
