Job 33

1 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.

3 Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.

4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!

6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;

7 zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.

8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:

9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.

11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'

12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.

13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?

14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.

15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,

16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim

17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,

18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.

19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;

21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,

22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.

23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,

24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'

26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.

27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.

28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'

29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:

30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.

31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.

32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.

33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”