Job 33
1 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.
3 Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.
Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.
4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;
Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.
7 zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.
Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.
8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:
Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:
9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.
10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.
Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.
13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?
Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.
Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.
15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,
16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim
Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;
18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.
19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.
20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;
21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,
Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,
22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.
23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,
Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,
24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!
Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.
25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'
I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.
Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.
27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.
28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.
29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,
30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.
31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.
32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”
Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.
