Job 33

1 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

Audi igitur, Job, eloquia mea, et omnes sermones meos ausculta.

2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.

Ecce aperui os meum: loquatur lingua mea in faucibus meis.

3 Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.

Simplici corde meo sermones mei, et sententiam puram labia mea loquentur.

4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

Spiritus Dei fecit me, et spiraculum Omnipotentis vivificavit me.

5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!

Si potes, responde mihi, et adversus faciem meam consiste.

6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;

Ecce, et me sicut et te fecit Deus, et de eodem luto ego quoque formatus sum.

7 zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.

Verumtamen miraculum meum non te terreat, et eloquentia mea non sit tibi gravis.

8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:

Dixisti ergo in auribus meis, et vocem verborum tuorum audivi:

9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

Mundus sum ego, et absque delicto: immaculatus, et non est iniquitas in me.

10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.

Quia querelas in me reperit, ideo arbitratus est me inimicum sibi.

11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'

Posuit in nervo pedes meos; custodivit omnes semitas meas.

12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.

Hoc est ergo in quo non es justificatus: respondebo tibi, quia major sit Deus homine.

13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?

Adversus eum contendis, quod non ad omnia verba responderit tibi?

14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.

Semel loquitur Deus, et secundo idipsum non repetit.

15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,

Per somnium, in visione nocturna, quando irruit sopor super homines, et dormiunt in lectulo,

16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim

tunc aperit aures virorum, et erudiens eos instruit disciplina,

17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,

ut avertat hominem ab his quæ facit, et liberet eum de superbia,

18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.

eruens animam ejus a corruptione, et vitam illius ut non transeat in gladium.

19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

Increpat quoque per dolorem in lectulo, et omnia ossa ejus marcescere facit.

20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;

Abominabilis ei fit in vita sua panis, et animæ illius cibus ante desiderabilis.

21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,

Tabescet caro ejus, et ossa, quæ tecta fuerant, nudabuntur.

22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.

Appropinquavit corruptioni anima ejus, et vita illius mortiferis.

23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,

Si fuerit pro eo angelus loquens, unus de millibus, ut annuntiet hominis æquitatem,

24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

miserebitur ejus, et dicet: Libera eum, ut non descendat in corruptionem: inveni in quo ei propitier.

25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'

Consumpta est caro ejus a suppliciis: revertatur ad dies adolescentiæ suæ.

26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.

Deprecabitur Deum, et placabilis ei erit: et videbit faciem ejus in jubilo, et reddet homini justitiam suam.

27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.

Respiciet homines, et dicet: Peccavi, et vere deliqui, et ut eram dignus, non recepi.

28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'

Liberavit animam suam, ne pergeret in interitum, sed vivens lucem videret.

29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:

Ecce hæc omnia operatur Deus tribus vicibus per singulos,

30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.

ut revocet animas eorum a corruptione, et illuminet luce viventium.

31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.

Attende, Job, et audi me: et tace, dum ego loquor.

32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.

Si autem habes quod loquaris, responde mihi: loquere, volo enim te apparere justum.

33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”

Quod si non habes, audi me: tace, et docebo te sapientiam.