Job 32
1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan.
2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga;
3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova.
4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov.
6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: “Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
7 Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'
Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih.
9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
10 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
11 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu.
12 Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi.
13 Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'
Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek.
14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima.
15 Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi.
16 Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
17 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim.
18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni.
19 Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.
Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
20 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.
Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu.
21 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.
Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja.
22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
