Job 32
1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
omiserunt autem tres viri isti respondere Iob eo quod iustus sibi videretur
2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
et iratus indignatusque Heliu filius Barachel Buzites de cognatione Ram iratus est autem adversus Iob eo quod iustum se esse diceret coram Deo
3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
porro adversum amicos eius indignatus est eo quod non invenissent responsionem rationabilem sed tantummodo condemnassent Iob
4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
igitur Heliu expectavit Iob loquentem eo quod seniores se essent qui loquebantur
5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
cum autem vidisset quod tres respondere non potuissent iratus est vehementer
6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: “Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
respondensque Heliu filius Barachel Buzites dixit iunior sum tempore vos autem antiquiores idcirco dimisso capite veritus sum indicare vobis meam sententiam
7 Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'
sperabam enim quod aetas prolixior loqueretur et annorum multitudo doceret sapientiam
8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
sed ut video spiritus est in hominibus et inspiratio Omnipotentis dat intellegentiam
9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
non sunt longevi sapientes nec senes intellegunt iudicium
10 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
ideo dicam audite me ostendam vobis etiam ego meam scientiam
11 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
expectavi enim sermones vestros audivi prudentiam vestram donec disceptaremini sermonibus
12 Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
et donec putabam vos aliquid dicere considerabam sed ut video non est qui arguere possit Iob et respondere ex vobis sermonibus eius
13 Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'
ne forte dicatis invenimus sapientiam Deus proiecit eum non homo
14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
nihil locutus est mihi et ego non secundum vestros sermones respondebo illi
15 Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
extimuerunt non responderunt ultra abstuleruntque a se eloquia
16 Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
quoniam igitur expectavi et non sunt locuti steterunt nec responderunt ultra
17 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
respondebo et ego partem meam et ostendam scientiam meam
18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
plenus sum enim sermonibus et coartat me spiritus uteri mei
19 Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.
en venter meus quasi mustum absque spiraculo quod lagunculas novas disrumpit
20 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.
loquar et respirabo paululum aperiam labia mea et respondebo
21 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.
non accipiam personam viri et Deum homini non aequabo
22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
nescio enim quamdiu subsistam et si post modicum tollat me factor meus
