Job 32
1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
Omiserunt autem tres viri isti respondere Iob, eo quod iustus sibi videretur.
2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
Et iratus, indignatusque est Eliu filius Barachel Buzites, de cognatione Ram: iratus est autem adversum Iob, eo quod iustum se esse diceret coram Deo.
3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
Porro adversum amicos eius indignatus est, eo quod non invenissent responsionem rationabilem, sed tantummodo condemnassent Iob.
4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
Igitur Eliu expectavit Iob loquentem: eo quod seniores essent qui loquebantur.
5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
Cum autem vidisset quod tres respondere non potuissent, iratus est vehementer.
6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: “Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
Respondensque Eliu filius Barachel Buzites, dixit: Iunior sum tempore, vos autem antiquiores, idcirco demisso capite, veritus sum vobis indicare meam sententiam.
7 Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'
Sperabam enim quod aetas prolixior loqueretur, et annorum multitudo doceret sapientiam.
8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
Sed, ut video, Spiritus est in hominibus, et inspiratio Omnipotentis dat intelligentiam.
9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
Non sunt longaevi sapientes, nec senes intelligunt iudicium.
10 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
Ideo dicam: Audite me, ostendam vobis etiam ego meam sapientiam.
11 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
Expectavi enim sermones vestros, audivi prudentiam vestram, donec disceptaremini sermonibus:
12 Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
Et donec putabam vos aliquid dicere, considerabam: sed, ut video, non est qui possit arguere Iob, et respondere ex vobis sermonibus eius.
13 Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'
Ne forte dicatis: Invenimus sapientiam, Deus proiecit eum, non homo.
14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
Nihil locutus est mihi, et ego non secundum sermones vestros respondebo illi.
15 Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
Extimuerunt, nec responderunt ultra, abstuleruntque a se eloquia.
16 Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
Quoniam igitur expectavi, et non sunt locuti: steterunt, nec ultra responderunt:
17 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
Respondebo et ego partem meam, et ostendam scientiam meam.
18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
Plenus sum enim sermonibus, et coarctat me spiritus uteri mei.
19 Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.
En venter meus quasi mustum absque spiraculo, quod lagunculas novas disrumpit.
20 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.
Loquar, et respirabo paululum: aperiam labia mea, et respondebo.
21 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.
Non accipiam personam viri, et Deum homini non aequabo.
22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
Nescio enim quamdiu subsistam, et si post modicum tollat me Factor meus.
