< Job 32 >
1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
Konsa, twa mesye sila yo te sispann reponn Job, akoz li te dwat nan pwòp zye pa li.
2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
Men kòlè a Élihu, fis a Barakeel la, Bizit nan fanmi a Ram nan, te brile kont Job. Kòlè li te brile paske li te jistifye pwòp tèt li devan Bondye.
3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
Epi kòlè li te brile kont twa zanmi li yo akoz yo pa t jwenn bon repons, men karema, yo te kondane Job.
4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
Alò, Élihu te tann yo fini pou pale ak Job, akoz yo menm te gen anpil ane pi gran pase li.
5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
Konsa, lè Élihu te wè ke pa t gen repons ki rete nan bouch a twa mesye yo, kòlè li te brile.
6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: “Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
Pou sa, Élihu, fis a Barakeel la, Bizit la, te pale klè. Li te di: “Mwen jèn selon ane yo, e nou menm, nou granmoun. Akoz sa a, mwen te krent pou di nou sa ke m t ap panse a.
7 Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'
Mwen te reflechi ke se laj ki te dwe pale, ke anpil ane yo ta dwe bay sajès.
8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
Men se yon lespri ki nan lòm, e se souf a Toupwisan an ki bay yo bonkonprann.
9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
Anpil ane pa vle di saj, ni pa fwa, se pa granmoun ki konprann sa ki dwat.
10 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
Pou sa, mwen di nou ‘koute mwen; mwen menm tou va di nou sa ke m panse.’
11 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
“Gade byen, mwen te tann pawòl nou yo. Mwen te koute byen rezonman pa nou yo, pandan nou t ap reflechi sou sa pou nou ta di.
12 Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
Menm mwen te swiv nou byen pre; anverite, pa t gen pèsòn ki te vin genyen Job. Nanpwen moun ki te byen reponn pawòl li yo.
13 Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'
Pran atansyon nou pa di: ‘Nou jwenn sajès. Se Bondye ki pou korije l, se pa lòm.’
14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
Paske pawòl li yo pa t pale kont mwen menm, ni mwen p ap reponn li ak diskou pa nou yo.
15 Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
“Yo etonnen nèt; yo pa reponn ankò. Yo pa gen mo ki pou di.
16 Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
Èske se tann, pou m ta tann akoz yo pa pale? Akoz yo rete e pa reponn ankò?
17 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
Mwen menm tou va reponn pou kont mwen, mwen osi va bay pozisyon pa m.
18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
Paske mwen chaje ak pawòl. Lespri m anndan mwen bourade m.
19 Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.
Men gade, lestonmak mwen tankou diven san mwayen respire; tankou po diven nèf, li prèt menm pou pete.
20 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.
Kite mwen pale pou m kab jwenn soulajman; kite mwen ouvri lèv mwen pou bay repons.
21 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.
Alò, pa kite mwen pran pati a okenn moun, ni flate pèsòn.
22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
Paske mwen pa konn flate moun, sof Sila ki kreye mwen an, ta vin ranmase m fè m ale.”