Job 31
1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
“Me ne mʼani yɛɛ apam sɛ meremfiri akɔnnɔ mu nhwɛ ababaawa.
2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
Ɛdeɛn ne onipa kyɛfa a ɛfiri ɔsoro Onyankopɔn nkyɛn? Ɛdeɛn ne nʼagyapadeɛ a ɛfiri ɔsoro Otumfoɔ no nkyɛn?
3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
Ɛnyɛ ɔsɛeɛ mma amumuyɛfoɔ? Ɛnyɛ asiane mma wɔn a wɔyɛ bɔne?
4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
Ɔnhunu mʼakwan na ɔnkan anammɔn biara a metuo anaa?
5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
“Sɛ manante wɔ nkontompo mu anaasɛ matu mmirika adi nnaadaasɛm akyi a,
6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
ma Onyankopɔn nkari me wɔ nsania papa so na ɔbɛhunu sɛ me ho nni asɛm.
7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
Sɛ mʼanammɔntuo afom ɛkwan, sɛ mʼakoma adi mʼani akyi, anaasɛ me nsa ho agu fi a
8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
ɛnneɛ ma afoforɔ nni deɛ madua, na ma wɔntutu me mfudeɛ ngu.
9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
“Sɛ ɔbaa bi atɔ mʼakoma so, anaasɛ matɛ me yɔnko bi ɛpono akyi a,
10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
ɛnneɛ, me yere nyam ɔbarima foforɔ aduane, na mmarima afoforɔ ne no nna.
11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
Ɛfiri sɛ, anka ɛno na ɛbɛyɛ aniwusɛm ne bɔne a ɛsɛ sɛ wɔtwe aso wɔ so.
12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
Ɛyɛ ogya a ɛhye kɔduru ɔsɛeɛ mu na ɛbɛtumi atutu mʼagyapadeɛ nyinaa ase.
13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
“Sɛ mabu mʼasomfoɔ mmarima ne mmaa ntɛnkyea ɛberɛ a wɔ ne me nyaa asɛm,
14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
na sɛ Onyankopɔn de si mʼanim a, ɛdeɛn na mɛyɛ? Sɛ wɔfrɛ me akontabuo a, mmuaeɛ bɛn na mɛma?
15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
Ɛnyɛ deɛ ɔbɔɔ me wɔ yafunu mu no na ɔbɔɔ wɔn? Ɛnyɛ onipa korɔ no na ɔbɔɔ yɛn nyinaa wɔ yɛn maamenom yafunu mu?
16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
“Ohiani bi wɔ hɔ a ɔhia mmoa a mammoa no? Anaa mabu akunafoɔ bi abasa mu?
17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
Mabɔ mʼaduane ho atirimuɔden a mamma nwisiaa bi?
18 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
Dabi, ɛfiri me mmeranteberɛ mu, matete wɔn sɛdeɛ agya bɛyɛ, na me nkwa nna nyinaa mu, mahwɛ akunafoɔ.
19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
Sɛ mahunu obi a ɔnni aduradeɛ na ɔrebrɛ, anaa ohiani bi a ɔnni atadeɛ,
20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
na sɛ wamfiri akoma mu anhyira me wɔ ɛberɛ a mede me nnwan ho nwi kaa no hye,
21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
sɛ mama me nsa so atia awisiaa bi, ɛsiane sɛ mewɔ tumi wɔ asɛnniiɛ enti a,
22 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
ɛnneɛ ma mʼabasa mpan mfiri mʼabatiri, ma ɛmmubu mfiri ne pɔ so.
23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
Mesuroo ɔsɛeɛ a ɛfiri Onyankopɔn nkyɛn, na nʼanimuonyam ho suro enti mantumi anyɛ saa nneɛma yi.
24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
“Sɛ mede me werɛ ahyɛ sikakɔkɔɔ mu anaasɛ maka akyerɛ sikakɔkɔɔ amapa sɛ, ‘Wo na wobɔ me ho ban,’
25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
sɛ masɛpɛ me ho wɔ mʼahodeɛ bebrebe enti, ahodeɛ a me nsa aka yi,
26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
sɛ mahwɛ owia a ɛhyerɛn anaa ɔsrane a ɛnam animuonyam mu,
27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
ama aka mʼakoma a obiara nnim na me nsa yɛɛ wɔn atuu de anidie maa wɔn a,
28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
ɛnneɛ na yeinom nso bɛyɛ bɔne a wɔbu ho atɛn, ɛfiri sɛ na manni Onyankopɔn a ɔte ɔsoro no nokorɛ.
29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
“Mʼani nnyee wɔ me ɔtamfoɔ amanehunu ho anaa menseree no wɔ ɔhaw a aba ne so.
30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
Memmaa mʼano nyɛɛ bɔne sɛ mɛdome obi nkwa.
31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
Mʼasomfoɔ a wɔwɔ me fidua mu nkaa da sɛ, ‘Ɔma ɛkɔm de yɛn.’
32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
Ɔhɔhoɔ biara anna abɔntene so da, ɛfiri sɛ me ɛpono ano daa hɔ da biara maa akwantufoɔ,
33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
Makata me bɔne so sɛdeɛ nnipa yɛ de mʼafɔdie ahyɛ mʼakoma mu?
34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
Suro a mesuro nnipadɔm ne ahohora a ɛfiri mmusua hɔ no enti meyɛɛ komm a mamfiri adi?
35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
(“Ao, sɛ anka mewɔ obi a ɔbɛtie me. Mede me din ahyɛ mʼanoyie ase, ma Otumfoɔ no mmua me; ma deɛ ɔbɔ me kwaadu no ntwerɛ ne soboɔbɔ.
36 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
Ampa ara, anka mede bɛhyɛ mʼabatiri, anka mede bɛhyɛ sɛ ahenkyɛ.
37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”
Anka mɛbu mʼanammɔntuo biara ho akonta akyerɛ no; anka mɛkɔ nʼanim sɛ ɔheneba.)
38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
“Sɛ mʼasase team tia me na nisuo fɔ nʼakofie nyinaa,
39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
sɛ madi so aba a mentuaa ka anaasɛ mabu ɛso apaafoɔ no abamu a,
40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
ma nkasɛɛ mfifiri nsi ayuo anan mu na wira mfu nsi atokoɔ anan mu.” Hiob nsɛm no asi.
