< Job 31 >

1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
Hice un acuerdo con mis ojos; ¿Cómo podrían mis ojos estar mirando a una virgen?
2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
¿Cuál es la recompensa de Dios desde lo alto, o la herencia dada por él Todopoderoso desde el cielo?
3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
¿No es problema para el pecador, y destrucción para los que hacen el mal?
4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
¿No ve él mis caminos, y mis pasos no están todos numerados?
5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
Si he ido por caminos falsos, o mi pie se apuró rápido a engaño;
6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
Déjame ser medido en escalas rectas, y deja que Dios vea mi justicia.
7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
Si mis pasos han sido apartados, o si me dejado llevar por la codicia, o si la propiedad de otro está en mis manos;
8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
Si siembro mi semilla en la tierra para que otro tenga su fruto, y deja que mi producto sea arrancado de raíz.
9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
Si mi corazón iba tras la esposa de otro hombre, o si esperaba en acecho la puerta de mi vecino;
10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
Entonces deja que mi esposa dé placer a otro hombre y que otros usen su cuerpo.
11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
Porque eso sería un crimen; sería un acto por el cual los jueces medirían el castigo:
12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
Sería un fuego que arderá hasta la destrucción, y que me quitaría todo lo que tengo.
13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
Si he desdeñado el derecho de mi sirviente, o mi sirvienta, cuando contendieron conmigo;
14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
¿Qué haré cuando Dios venga como mi juez? ¿Y qué respuesta puedo dar a sus preguntas?
15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
¿No lo hizo Dios tan bien como yo? ¿No nos dio vida en los cuerpos de nuestras madres?
16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
Si retenía el deseo de los pobres; o he hecho desfallecer los ojos de la viuda;
17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
Si me guardaba la comida y no le daba un poco al huérfano;
18 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
Porque desde mi juventud él creció conmigo como un padre, desde mis primeros días; y a la viuda la guié desde mi niñez;
19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
Si he visto a alguien cercano a la muerte por necesidad de ropa, y a los pobres sin nada que los cubriera;
20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
Si su espalda no me dio una bendición, y la lana de mis ovejas no lo calentó;
21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
Si mi mano había sido levantada contra él justo, cuando vi que los jueces me apoyaban;
22 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
Que mi brazo sea arrancado de mi cuerpo, y que sea roto desde su base.
23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
Porque el temor de Dios me retuvo, y debido a su poder no podría hacer tales cosas.
24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
Si hice del oro mi esperanza, o si alguna vez dije al mejor oro, he puesto mi fe en ti;
25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
Si me alegrara porque mi riqueza era grande, y porque mi mano había reunido mucho;
26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
Si, cuando vi el sol brillando, y la luna moviéndose en su camino brillante,
27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
Un sentimiento secreto de adoración entró en mi corazón, y mi boca besó mi mano;
28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
Ese hubiera sido otro pecado para ser recompensado con el castigo de los jueces; porque habría sido falso a Dios en lo alto.
29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
Si me alegré en la destrucción de mi aborrecedor, y grité de alegría cuando el mal lo alcanzó;
30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
Porque no dejé que mi boca cediera al pecado al poner una maldición sobre su vida?
31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
Si los hombres de mi tienda dijeran: ¿Quién no ha comido toda su carne, no se saciaría?
32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
El viajero no tomó su descanso nocturno en la calle, y mis puertas estaban abiertas para cualquier persona en un viaje;
33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
Si mis malas obras cubiertas como Adan, y mi pecado en el secreto de mi pecho,
34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
Por temor al gran grupo de personas, o por temor a que las familias me despreciarán, para que me quede callado y no salga por mi puerta;
35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
¡Si solo Dios me escuchara, y él Todopoderoso me contestara! ¡O si lo que él tiene contra mí se hubiera puesto por escrito!
36 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
En verdad tomaría el libro en mis hombros; sería para mí como una corona;
37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”
Dejaría claro el número de mis pasos, ¡lo pondría ante él como un príncipe! Las palabras de Job se acaban.
38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
Si mi tierra ha clamado contra mí, o los surcos ha estado triste;
39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
Si he tomado su producto sin pago, causando la muerte de sus dueños;
40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
Luego, en lugar de grano, salen espinas, y en lugar de cebada, plantas malolientes. Las palabras de Job han terminado.

< Job 31 >