Job 31
1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
pepigi foedus cum oculis meis ut ne cogitarem quidem de virgine
2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
quam enim partem haberet Deus in me desuper et hereditatem Omnipotens de excelsis
3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
numquid non perditio est iniquo et alienatio operantibus iniustitiam
4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
nonne ipse considerat vias meas et cunctos gressus meos dinumerat
5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
si ambulavi in vanitate et festinavit in dolo pes meus
6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
adpendat me in statera iusta et sciat Deus simplicitatem meam
7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
si declinavit gressus meus de via et si secutum est oculos meos cor meum et in manibus meis adhesit macula
8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
seram et alius comedat et progenies mea eradicetur
9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
si deceptum est cor meum super mulierem et si ad ostium amici mei insidiatus sum
10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
scortum sit alteri uxor mea et super illam incurventur alii
11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
hoc enim nefas est et iniquitas maxima
12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
ignis est usque ad perditionem devorans et omnia eradicans genimina
13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
si contempsi subire iudicium cum servo meo et ancillae meae cum disceptarent adversum me
14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
quid enim faciam cum surrexerit ad iudicandum Deus et cum quaesierit quid respondebo illi
15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
numquid non in utero fecit me qui et illum operatus est et formavit in vulva unus
16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
si negavi quod volebant pauperibus et oculos viduae expectare feci
17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
si comedi buccellam meam solus et non comedit pupillus ex ea
18 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
quia ab infantia mea crevit mecum miseratio et de utero matris meae egressa est mecum
19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
si despexi pereuntem eo quod non habuerit indumentum et absque operimento pauperem
20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
si non benedixerunt mihi latera eius et de velleribus ovium mearum calefactus est
21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
si levavi super pupillum manum meam etiam cum viderem me in porta superiorem
22 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
umerus meus a iunctura sua cadat et brachium meum cum suis ossibus confringatur
23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
semper enim quasi tumentes super me fluctus timui Deum et pondus eius ferre non potui
24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
si putavi aurum robur meum et obrizae dixi fiducia mea
25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
si laetatus sum super multis divitiis meis et quia plurima repperit manus mea
26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
si vidi solem cum fulgeret et lunam incedentem clare
27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
et lactatum est in abscondito cor meum et osculatus sum manum meam ore meo
28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
quae est iniquitas maxima et negatio contra Deum altissimum
29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
si gavisus sum ad ruinam eius qui me oderat et exultavi quod invenisset eum malum
30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
non enim dedi ad peccandum guttur meum ut expeterem maledicens animam eius
31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
si non dixerunt viri tabernaculi mei quis det de carnibus eius ut saturemur
32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
foris non mansit peregrinus ostium meum viatori patuit
33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
si abscondi quasi homo peccatum meum et celavi in sinu meo iniquitatem meam
34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
si expavi ad multitudinem nimiam et despectio propinquorum terruit me et non magis tacui nec egressus sum ostium
35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
quis mihi tribuat auditorem ut desiderium meum Omnipotens audiat et librum scribat ipse qui iudicat
36 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
ut in umero meo portem illum et circumdem illum quasi coronam mihi
37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”
per singulos gradus meos pronuntiabo illum et quasi principi offeram eum
38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
si adversum me terra mea clamat et cum ipsa sulci eius deflent
39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
si fructus eius comedi absque pecunia et animam agricolarum eius adflixi
40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
pro frumento oriatur mihi tribulus et pro hordeo spina finita sunt verba Iob
