Job 31
1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
I made couenaunt with myn iyen, that Y schulde not thenke of a virgyn.
2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
For what part schulde God aboue haue in me, and eritage Almyyti God of hiye thingis?
3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
Whether perdicioun is not to a wickid man, and alienacioun of God is to men worchynge wickidnesse?
4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
Whether he biholdith not my weies, and noumbrith alle my goyngis?
5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
If Y yede in vanyte, and my foot hastide in gile,
6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
God weie me in a iust balaunce, and knowe my symplenesse.
7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
If my step bowide fro the weie; if myn iye suede myn herte, and a spotte cleuede to myn hondis;
8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
sowe Y, and another ete, and my generacioun be drawun out bi the root.
9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
If myn herte was disseyued on a womman, and if Y settide aspies at the dore of my frend; my wijf be the hoore of anothir man,
10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
and othir men be bowid doun on hir.
11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
For this is vnleueful, and the moost wickidnesse.
12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
Fier is deourynge `til to wastyng, and drawynge vp bi the roote alle generaciouns.
13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
If Y dispiside to take doom with my seruaunt and myn hand mayde, whanne thei stryueden ayens me.
14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
What sotheli schal Y do, whanne God schal rise to deme? and whanne he schal axe, what schal Y answere to hym?
15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
Whether he, that wrouyte also hym, made not me in the wombe, and o God formede me in the wombe?
16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
If Y denyede to pore men that, that thei wolden, and if Y made the iyen of a wydewe to abide;
17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
if Y aloone eet my mussel, and a faderles child eet not therof;
18 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
for merciful doyng encreesside with me fro my yong childhed, and yede out of my modris wombe with me;
19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
if Y dispiside a man passynge forth, for he hadde not a cloth, and a pore man with out hilyng;
20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
if hise sidis blessiden not me, and was not maad hoot of the fleeces of my scheep;
21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
if Y reiside myn hond on a fadirles child, yhe, whanne Y siy me the hiyere in the yate;
22 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
my schuldre falle fro his ioynt, and myn arm with hise boonys be al to-brokun.
23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
For euere Y dredde God, as wawis wexynge gret on me; and `Y myyte not bere his birthun.
24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
If Y gesside gold my strengthe, and if Y seide to purid gold, Thou art my trist;
25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
if Y was glad on my many ritchessis, and for myn hond foond ful many thingis;
26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
if Y siy the sunne, whanne it schynede, and the moone goynge clereli;
27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
and if myn herte was glad in priuyte, and if Y kisside myn hond with my mouth;
28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
which is the moost wickidnesse, and deniyng ayens hiyeste God;
29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
if Y hadde ioye at the fallyng of hym, that hatide me, and if Y ioide fulli, that yuel hadde founde hym;
30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
for Y yaf not my throte to do synne, that Y schulde asaile and curse his soule;
31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
if the men of my tabernacle seiden not, Who yyueth, that we be fillid of hise fleischis? a pilgryme dwellide not with outforth;
32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
my dore was opyn to a weiegoere;
33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
if Y as man hidde my synne, and helide my wickidnesse in my bosum;
34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
if Y dredde at ful greet multitude, and if dispisyng of neyyboris made me aferd; and not more Y was stille, and yede not out of the dore;
35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
who yyueth an helpere to me, that Almyyti God here my desire? that he that demeth,
36 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
write a book, that Y bere it in my schuldre, and cumpasse it as a coroun to me?
37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”
Bi alle my degrees Y schal pronounce it, and Y schal as offre it to the prynce.
38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
If my lond crieth ayens me, and hise forewis wepen with it;
39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
if Y eet fruytis therof with out money, and Y turmentide the soule of erthetileris of it;
40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
a brere growe to me for wheete, and a thorn for barli.
