Job 31
1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
Paipi te ka mik neh ka saii dongah me tlam lae oila te ka yakming eh?
2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
A so lamkah Pathen khoyo neh hmuensang lamkah Tlungthang rho te menim?
3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
Boethae ham rhainah neh boethae aka saii ham yoethaenah moenih a?
4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
Amah loh ka longpuei a hmuh tih ka khokan boeih he a tae moenih a?
5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
A poeyoek taengah ka pongpa tih ka kho loh a hlangthai palat taengla a tawn uh atah,
6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
Duengnah cooi dongah kai n'khiing saeh lamtah Pathen loh ka muelhtuetnah ming saeh.
7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
Longpuei lamloh ka khokan a buung atah, ka mik hnukah ka lungbuei cet tih ka kut dongah a lolhmaih a kap atah,
8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
ka soem vaengah a tloe loh ca saeh lamtah ka cadil rhoek te ha uh saeh.
9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
Huta loh ka lungbuei a hlae tih ka hui kah thohka ah ka rhongngol atah,
10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
Ka yuu loh a tloe la kuelh saeh lamtah a taengah hlang tloe bakop mai saeh.
11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
Te dongah te khonuen rhamtat neh te te thaesainah rhokhan ni.
12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
Te hmai loh Abaddon duela a hlawp tih ka cangvuei te boeih ha.
13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
Ka salpa neh ka salnu loh kai taengah a tuituk vaengah tiktamnah ka hnawt atah,
14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
Pathen a thoh vaengah balae ka saii vetih n'hip vaengah amah te metlam ol ka mael eh?
15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
Bungko khuiah kai aka saii loh anih a saii moenih a? Kaimih he bung khuiah pakhat la n'cuen sak.
16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
tattloel kah kongaih te ka hloh pah tih nuhmai mik te ka khah sak koinih,
17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
Kamah buhkam te kamah bueng loh ka caak tih cadah loh ca pawt koinih,
18 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
Ka camoe lamloh napa bangla ka taengah pantai tih nuhmai khaw a nu bung lamloh ka mawt.
19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
Pueinak mueh tih himbai tling la aka milh khodaeng te ka hmuh mai tih,
20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
A pumpu, a pumpu ah kai n'uem uh vaengah ka tu mul neh ka hlung pawt mai koinih,
21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
Vongka ah kai bomkung te ka hmuh vaengah ka kut he cadah soah ka ka thueng atah,
22 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
ka laengpang he a hnuk lamloh rhul saeh lamtah ka ban a cung dong lamloh tlawt mai saeh.
23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
Pathen taengkah rhainah te kai ham ka birhihnah la a om dongah a boeimangnah te ka noeng moenih.
24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
Sui te ka uepnah la ka khueh tih sui cilh te ka pangtungnah la ka thui koinih,
25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
Ka thadueng len tih ka kut loh a khuet la a hmuh dongah ka kokhahnah atah,
26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
Vangnah dongah a thangthen tih hla vang a thoeih te ka hmuh vaengah,
27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
ka lungbuei he yinhnuk ah hloih tih ka kut loh ka ka te mok koinih.
28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
He khaw a so kah Pathen taengah ka basa la om vetih thaesainah lai la om ni.
29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
Ka lunguet kah yoethaenah dongah ka kohoe tih yoethae loh anih taengla a thoeng te ka haenghang puei atah,
30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
A hinglu te thaephoeinah neh hoe hamla ka ka he laihmu la ka khueh aih moenih.
31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
Ka dap kah hlang rhoek loh, “U long nim a maeh te a cung pawt la a paek eh?” a ti uh moenih a?
32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
Ka thohkhaih kah yinlai te caehlong ka ong pah tih vongvoel ah a rhaeh moenih.
33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
Hlang bangla ka boekoeknah ka dah tih, kai kathaesainah he ka thindang ah ka det mai akhaw,
34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
hlangping te yet taengah ka sarhing tih huiko kah nueihbu loh kai n'rhihyawp sak. Te dongah ka kuemsuem tih thohka la ka moe pawh.
35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
Kai taengkah aka hnatun la kamah taengah u long nim m'paek lah mako? Ka kutha he Tlungthang loh kai n'doo saeh lamtah ka tuituknah he hlang loh cabu la daek saeh.
36 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
Te te ka laengpang ah ka koh vetih te te ka soah rhuisam la ka laikoeinah het mahpawt nim?
37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”
Ka khokan tarhing la a taengah ka puen lah vetih anih te rhaengsang bangla ka paan lah mako.
38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
Ka khohmuen loh kai m'pang thil tih a kong te rhenten rhap koinih,
39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
A thadueng te tangka mueh la ka caak tih a kungmah kah hinglu ka yawn sak atah,
40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
Cang yueng la mutlo hling, cangtun yueng la saeldol khaw poe saeh,” a ti. Job kah ol bawt coeng.
