Job 30
1 “A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
“Naye kaakano bansekerera; abantu abansinga obuto, bakitaabwe be nnandibadde nteeka wamu n’embwa ezikuuma endiga zange.
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
Amaanyi g’emikono gyabwe gaali gangasa ki? Abantu abaali baweddemu amaanyi ag’obuvubuka bwabwe,
3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
abakoozimbye abaali mu bwetaavu era abayala, bameketa ettaka ekkalu mu nsi enjereere mu budde obw’ekiro.
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
Banoga ebiragala ebiwoomerera ng’omunnyo mu bisaka, enkolokolo ez’omwoloola y’emmere yaabwe.
5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
Baagobebwa bave mu bantu bannaabwe, ne babaleekaanira gy’obeera nti, baali babbi.
6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
Baawalirizibwa okubeera mu migga egyakalira, mu njazi ne mu binnya wansi mu ttaka.
7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
Baakaabira mu bisaka ng’ensolo ne beekweka mu bikoola by’emiti.
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
Ezzadde ly’abasirusiru abatalina bwe bayitibwa, baagobebwa mu nsi.
9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
Naye kaakano abaana baabwe bansekerera nga bannyimba; nfuuse ekyenyinyalwa gye bali,
10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
abatanjagala abanneesalako, banguwa okunfujjira amalusu mu maaso.
11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
Kaakano Katonda nga bw’atagguludde akasaale kange, ammazeemu amaanyi; beeyisizza nga bwe balaba mu maaso gange.
12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
Abantu bano bannumba ku mukono gwange ogwa ddyo; bategera ebigere byange emitego, ne baziba amakubo banzikirize.
13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
Banzingiza ne banzikiriza, nga tewali n’omu abayambye.
14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
Banzingiza ng’abayita mu kituli ekigazi, bayingira nga bayita mu muwaatwa.
15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
Nnumbiddwa ebitiisa eby’amaanyi; ekitiibwa kyange kifuumuuse ng’ekifuuyiddwa empewo, era n’obukuumi bwange ne bubulawo ng’ekire.”
16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
“Era kaakano obulamu bwange buseebengerera buggwaawo, ennaku ez’okubonaabona zinzijjidde.
17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
Ekiro kifumita amagumba gange era obulumi bwe nnina tebukoma.
18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
Mu maanyi ge amangi Katonda abeera ng’olugoye lwe nneebikka, n’ensibibwa ng’ekitogi ky’ekyambalo kyange.
19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
Ansuula mu bitosi, ne nfuuka ng’enfuufu n’evvu.
20 K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
“Nkukaabirira nti, Ayi Katonda, naye toddamu; nnyimirira, naye ontunuulira butunuulizi.
21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
Onkyukira n’obusungu; onnumba n’omukono gwo ogw’amaanyi.
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
Onsitula mu bbanga n’ongobesa empewo, n’onziza eno n’eri mu muyaga.
23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
Mmanyi nga olintuusa mu kufa, mu kifo kye wateekerawo abalamu bonna.
24 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
“Ddala tewali ayamba muntu anyigirizibwa ng’akaaba mu kunyigirizibwa kwe.
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
Saakaabira abo abaali mu buzibu? Emmeeme yange teyalumirirwa abaavu?
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
Naye bwe nanoonya obulungi, ekibi kye kyajja; bwe nanoonya ekitangaala, ekizikiza kye kyajja.
27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
Olubuto lwange lutokota, terusirika; ennaku ez’okubonaabona kwange zinjolekedde.
28 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
Nzenna ŋŋenda nzirugala naye si lwa kwokebwa musana; nnyimirira mu lukuŋŋaana, ne nsaba obuyambi.
29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
Nfuuse muganda w’ebibe, munne w’ebiwuugulu.
30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
Olususu lwange luddugadde, era lususumbuka; n’omubiri gwange gwokerera.
31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.
Ettendo lyange lifuuseemu kukaaba n’akalere kange ne kavaamu eddoboozi ery’ebiwoobe.”
