Job 30
1 “A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
“Amma yanzu suna yi mini ba’a waɗanda na girme su, waɗanda iyayensu maza ba su isa su zama karnukan kiwon garken tumakina ba.
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
Ina amfani ƙarfin hannuwansu gare ni, tun da ba su da sauran kuzari?
3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
Duk sun rame don rashi da yunwa, suna yawo a gaigayar ƙasa a kufai da dare.
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
A cikin jeji suna tsinkar ganyaye marasa daɗi, jijiyoyin itacen kwakwa ne abincinsu.
5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
An kore su daga cikin mutanensu, aka yi musu ihu kamar ɓarayi.
6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
An sa dole su zauna a kwazazzabai da kuma cikin kogunan duwatsu da kuma cikin ramummuka cikin ƙasa.
7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
Suka yi ta kuka kamar dabbobi a jeji, suka taru a ƙarƙashin sarƙaƙƙiya.
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
Mutane marasa hankali marasa suna, an kore su daga ƙasar.
9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
“Yanzu kuma’ya’yansu maza su suke yi mini ba’a cikin waƙa na zama abin banza a gare su.
10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
Suna ƙyamata suna guduna; suna tofa mini miyau a fuska.
11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
Yanzu da Allah ya kunce bakana ya ba ni wahala sun raba ni da mutuncina.
12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
A hannun damana’yan tā-da-na-zaune-tsaye sun tayar; sun sa tarko a ƙafafuna, sun yi shirin hallaka ni.
13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
Sun ɓata mini hanyata; sun yi nasara cikin hallaka ni, ba tare da wani ya taimake su ba.
14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
Suka nufo ni daga kowane gefe; suka auko mini da dukan ƙarfinsu.
15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
Tsoro ya rufe ni; an kawar mini mutuncina kamar da iska, dukiyata ta watse kamar girgije.
16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
“Yanzu raina yana ƙarewa; kwanakin wahala sun kama ni.
17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
Dare ya huda ƙasusuwana; ina ta shan azaba ba hutawa.
18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
A cikin girman ikonsa Allah ya zama kamar riga a jikina; ya shaƙe ni kamar wuyan rigata.
19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
Ya jefa ni cikin laka, na zama ba kome ba sai ƙura da toka.
20 K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
“Na yi kuka gare ka ya Allah, amma ba ka amsa mini ba. Na tashi tsaye, amma sai ka dube ni kawai.
21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
Ka dube ni ba tausayi; Ka kai mini hari da ƙarfin hannunka.
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
Ka ɗaga ni sama ka ɗora ni a kan iska; ka jujjuya ni cikin hadari.
23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
Na san za ka sauko da ni ga mutuwa zuwa wurin da kowane mai rai zai je.
24 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
“Ba shakka ba mai ɗora hannu a kan mutumin da yake cikin wahala. Lokacin da ya yi kukan neman taimako a cikin wahalarsa.
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
Ashe ban yi kuka domin waɗanda suke cikin damuwa ba? Ko zuciyata ba tă yi baƙin ciki domin matalauta ba?
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
Duk da haka sa’ad da nake begen abu mai kyau, mugun abu ne ya zo; Sa’ad da nake neman haske, sai duhu ya zo.
27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
Zuciyata ba tă daina ƙuna ba; ina fuskantar kwanakin wahala.
28 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
Na yi baƙi ƙirin, amma ba rana ce ta ƙona ni ba. Na tsaya a cikin mutane, na kuma yi kuka don taimako.
29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
Na zama ɗan’uwan diloli, na zama abokan mujiyoyi.
30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
Fatar jikina ta yi baƙi tana ɓarewa; jikina yana ƙuna da zazzaɓi.
31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.
Garayata ta zama ta makoki, sarewata kuma ta zama ta kuka.
