Job 30
1 “A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
Hatei, atuteh kai hlak ka camo e naw ni Kai na pathoe awh. A napanaw hah kai ni ka panuet teh, kaie tuhu ka ring e uinaw koe patenghai bawk van hoeh.
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
A thaonae hah kai hanelah bangmaw cungkeinae kaawm. A thayung tawn awh hoeh toe.
3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
Takangnae hoi voutthoup dawk a kamsoe awh teh, kahrawngum kingdinae hmuen koe tang a yawng awh.
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
Pho um e angmai hna a la awh teh, samphokung e a tangpha hah rawca hanelah a tai awh.
5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
Ahnimouh teh, tami koehoi pâlei awh teh, tamru patetlah a hramsin awh.
6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
Tangkom thung hoi lungngoum thung o hanelah doeh ao awh. Talai hoi talung kâko dawk ao awh.
7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
Caprapum vah a hram awh teh, pâkhingum vah a tabo awh.
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
Ahnimouh teh tamipathu e canaw doeh. Bang pato patang hoeh e canaw doeh. Ram thung hoi hrek e naw doeh.
9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
Atu teh la lah na sak awh hanelah ka o toe. Na pathoe e lah ka o toe.
10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
Na panuet awh teh kai hoi kâhlat lah na o awh. Ka minhmai na tamthawi awh.
11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
Bangkongtetpawiteh, lirui hah a rasu awh teh, na ka pacekpahlek awh. Ka hmalah kammoumrui a rasu awh.
12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
Kaie aranglah nawsainaw a kangdue teh, ka khok hah a phen awh. A rawkphainae lamthung hah kai taranlahoi a sak awh.
13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
Ka lamthung hah a raphoe awh. Kai ka tâlaw nahanelah a kâyawm awh. Ahnimouh kâhruetcuet ka poe hane apihai awm hoeh.
14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
Ka kaw poung e kâko dawk hoi a tho awh teh, ningkatim rahim vah na kalup awh.
15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
Takithopoung e ka lathueng vah a pha. Bari lah ka onae hah kahlî patetlah a pâlei awh. Ka tawn e naw hah tâmai patetlah a kahma.
16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
Ka kângairunae ni ka hringnae teh a rabawk toe. Ka khangnae hninnaw ni khak na kuet.
17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
Karum lah ka hru hah koung a thut teh, ka tharui patawnae ni roum thai hoeh.
18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
Ka patawpoung e ni hnicu hoi kayo e patetlah na kayo teh, angki lahuen patetlah na katek.
19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
Tangdong dawk na tâkhawng teh, hraba hoi vaiphu patetlah ka o toe.
20 K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
Nama koe ka hram, hateiteh, na pato hoeh. Ka kangdue teh na khet.
21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
Hatei, kai hanelah ka pahngawpahrak e lah na o. Na kut thasainae ni na taran.
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
Kahlî dawk na tawm teh, a lathueng vah na kâcui sak.
23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
Bangkongtetpawiteh, nama ni duenae dawk na ceikhai hane hah ka panue. Hringnae katawnnaw pueng hanelah, na pouk pouh tangcoung e im dawkvah.
24 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
BAWIPA ni a kut a dâw torei teh, a kâhei nakunghai, banglah tho hoeh toe. A raphoe torei teh, a hram nakunghai hawinae awm hoeh toe.
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
Runae ka kâhmonaw hanlah ouk ka ka nahoehmaw. Karoedengnaw hanlah lungreithai hoi kaawm boihoeh maw.
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
Hateiteh, hawinae ka tawng navah, hno kahawihoehe hah ka lathueng vah a pha. Angnae ka ring navah hmonae a pha.
27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
Ka lungthin a tâsue teh roum thai hoeh. Ka khangnae hninnaw ni na tho sin.
28 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
Panuinae koelah tho hoeh niteh, lungmathoe koelah ka cei. Kamkhuengnaw rahak vah, ka kangdue teh, kabawpnae ka hei teh ka hram.
29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
Kahrawnguinaw e hmaunawngha lah ka o. Kalauk tavanaw hoi huiko lah ka o.
30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
Ka vuen teh hoehoe a tamang teh kai koehoi a bo, Ka hrunaw teh puenghoi a kâan
31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.
Ka ratoung teh ka lungmathoenae lah a coung, ka tamawi teh kâlawk lah a coung.
