Job 30
1 “A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
Tedae a kum la kai lakah aka noe long khaw kai taengah luem uh coeng. Te rhoek kah a napa pataeng ka boiva kah ui taengah khueh ham ka hnawt lah mako.
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
Amih kut dongkah thadueng khaw kai taengah metlam a om? Amih te a hminkhah lamni a paltham.
3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
Vaitahnah neh khokha rhamling lamkah pumhong loh hlaem vaengah khohaeng neh imrhong kah rhamrhae te a cilh.
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
Tangpuem dongkah baekkoi te a hlaek uh tih a buh la hlingcet yung a khueh.
5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
A nam lamloh a haek uh tih amih taengah hlanghuen bangla a o uh.
6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
Soklong cakhom kah laipi neh thaelsawk khui ah kho a sak.
7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
Tangpuem khuiah pang uh tih lota hmuiah poem uh.
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
Aka ang ca rhoek neh ming mueh ca rhoek ni khohmuen lamloh a hawt uh.
9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
Te dongah amih kah rhotoeng la ka om coeng tih amih taengah ol la ka om.
10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
Kai aka tuei rhoek tah kai lamloh lakhla uh tih ka mikhmuh ah timtui khaw tuem uh pawh.
11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
A lirhui lakah ka lirhui he pawl coeng. Te dongah kai he m'phaep tih ka mikhmuh ah kamrhui han tueih uh.
12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
Ka bantang kah hlangyoe loh tlai ka kho a kalh. Amih kah rhainah caehlong te kai taengah a picai uh.
13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
Ka talnah khuiah ka hawn a mak uh tih, amih aka bom pawt khaw hoeikhang uh.
14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
A puut aka len bangla ael uh tih a khohli rhamrhael hmuiah paluet uh.
15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
Kai soah mueirhih pai tih khohli bangla ka moeihoeihnah a hloem vaengah kai kah khangnah te khomai bangla a yah.
16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
Kai lamloh ka hinglu a kingling coeng tih phacip phabaem khohnin loh kai n'tuuk.
17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
Khoyin ah ka rhuh te ka pum dong lamloh a cueh. Kai aka thuek he a dim moenih.
18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
Thadueng cungkuem dongah ka pueinak a phuelhthaih tih ka angkidung te rhawnmoep bangla ka vah.
19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
Kai he dikpo khuila n'dong tih laipi neh hmaiphu bangla n'thuidoek.
20 K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
Na taengah bomnah kam bih dae kai nan doo moenih. Ka pai akhaw kai he nan yakming moenih.
21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
Kai soah a muen la na poeh tih na ban thaa neh kai nan konaeh thil.
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
Kai he khohli dongah nan phueih. Kai nan ngol thil vaengah kai nan paci sak tih lungming cueihnah a yawn.
23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
Mulhing boeih kah tingtunnah im la dueknah neh kai nan mael sak ham khaw ka ming.
24 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
A yoethaenah khuiah bombihnah a yaak vaengah kut aka thueng he lairhok dongah a om moenih.
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
Khohnin a mangkhak dongah ka rhap tih khodaeng dongah ka hinglu a omdam moenih.
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
A then ka lamtawn vaengah boethae ha pawk. Vangnah te ka ngaiuep vaengah a hmuep ha pai.
27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
Ka bung he tlawk tih a kuemsuem moenih. Kai he phacip phabaem khohnin loh n'doe.
28 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
Khomik a tal dongah maelhmai a hmuep la ka cet. Hlangping neh ka pai tih ka pang.
29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
Pongui kah a manuca neh tuirhuk vanu kah a hui la ka om.
30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
Ka vin khaw kamah dong lamloh mu tih ka rhuh khaw kholing neh tlum coeng.
31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.
Ka rhotoeng te nguekcoinah la, ka phavi rhah ol la poeh.
