Job 3
1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Akyiri no Hiob kasae, na ɔdomee da a wɔwoo no.
2 poče svoju besjedu i reče:
Ɔkae se,
3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
“Ma da a wɔwoo me no nyera, ne anadwo a wɔkae se, ‘Wɔawo ɔbabarima no!’
4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Saa da no nnuru sum; mma Ɔsoro Nyankopɔn nhwehwɛ akyi kwan; mma hann biara ntɔ ngu so.
5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Ma sum ne owusum nnye no mfa; ma omununkum nkata so; na sum mmunkam ne hann so.
6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
Ma sum kabii nnye saa anadwo no mfa; ma wonyi saa anadwo no mfi asranna so na wɔmmfa nhyɛ ɔsram biara mu.
7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Saa anadwo no nyɛ obonin; mma wɔnnte anigye nteɛmu wɔ mu.
8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Ma wɔn a wɔdome nna no nnome saa da no; wɔn a wɔayɛ krado sɛ wɔbɛkanyan dɛnkyɛmmirampɔn no.
9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Ma nʼanɔpa nsoromma nnuru sum; na ɔntwɛn adekyee kwa a onhu anɔpawia nsensanee a edi kan no,
10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
efisɛ anto nea ɔwoo me no awotwaa mu ama wawo me na anka mʼani renhu saa abɛbrɛsɛ yi.
11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
“Adɛn nti na manwu awoe hɔ, bere a mifi me na awotwaa mu no?
12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Adɛn nti na nkotodwe gyee me ne nufu sɛ minnum?
13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Anka sesɛɛ meda hɔ asomdwoe mu; anka mada regye mʼahome
14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
me ne wiase ahemfo ne fotufo, wɔn a wosisii adan maa wɔn ho na nnɛ yi abubu no,
15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
me ne ahenemma a na wɔwɔ sika kɔkɔɔ, wɔn a wɔde dwetɛ hyɛɛ wɔn afi mu ma.
16 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
Anaasɛ adɛn nti na wɔansie me sɛ ɔpɔnba, te sɛ akokoaa a wanhu adekyee hann da?
17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Ɛhɔ na amumɔyɛfo gyae basabasayɛ, na abrɛfo nya ahomegye.
18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Nneduafo nso nya wɔn ahofadi; na wɔnte nnommumfo wuranom ateɛteɛ bio.
19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Nketewa ne akɛse wɔ hɔ, na akoa de ne ho fi ne wura nsam.
20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
“Adɛn nti na wɔma mmɔborɔfo hann, na ɔkra mu ahohiahiafo nya nkwa,
21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
wɔn a wɔn kɔn dɔ owu nanso ɛmma, wɔn a wɔbrɛ hwehwɛ owu sen sɛnea wɔhwehwɛ nnwetɛbona,
22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
wɔn a anigye ahyɛ wɔn ma na wodu ɔda mu a wodi ahurusi.
23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Adɛn nti na wɔde nkwa ma onipa a ne kwan ahintaw, nea Onyankopɔn aka no ahyɛ mu?
24 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Ahomekokogu adan mʼaduan; na mʼapinisi gu te sɛ nsu.
25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
Nea na misuro no aba me so; nea na ɛbɔ me hu no ato me.
26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
Minni ahotɔ, minni asomdwoe; minni ahomegye na mmom, ɔhaw nko ara.”
