Job 3
1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Shure kwaizvozvo, Jobho akashamisa muromo wake ndokutuka zuva rokuberekwa kwake.
2 poče svoju besjedu i reče:
Akati:
3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
“Zuva rokuberekwa kwangu ngariparare, uye nousiku hwakanzi, ‘Kwaberekwa mwanakomana!’
4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Zuva iroro ngarishanduke rive rima; Mwari wokudenga ngaarege kuva nehanya naro; Chiedza ngachirege kuvhenekera pamusoro paro.
5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Rima nomumvuri wakasviba ngazviritore zvakare; gore ngarigare pamusoro paro; kusviba ngakufukidze chiedza charo.
6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
Usiku uhwo rima guru ngaribate; ngahurege kuverengwa pakati pamazuva egore kana kunyorwa pamwedzi ipi zvayo.
7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Usiku uhwo ngahushaye chibereko; ngaparege kunzwika kupembera kwomufaro mahuri.
8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Vanotuka mazuva ngavatuke zuva iro, vaya vakagadzirira kumutsa Chikara Chikuru cheGungwa.
9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Nyeredzi dzahwo dzamangwanani ngadzisvibe; ngahumirire chiedza chamasikati pasina uye ngahurege kuona hwerazuva hwamambakwedza;
10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
nokuti hahuna kundipfigira mikova yechizvaro kuti huvanze dambudziko pamberi pangu.
11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
“Ko, ndakaregererei kufa pakuberekwa kwangu, nokufa pandaibuda mudumbu?
12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Mabvi akavapo seiko kuti andigamuchire namazamu kuti ndinwe?
13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Nokuti zvino ndingadai ndakavata murugare; ndingadai ndivete uye ndakazorora
14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
namadzimambo namakurukota enyika, vakazvivakira nzvimbo dzava matongo zvino,
15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
navatongi vakanga vane goridhe, vakazadza dzimba dzavo nesirivha.
16 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
Kana kuti sei ndisina kuvigwa muvhu somwana asina kusvika, somucheche asina kumboona chiedza chezuva?
17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Ikoko vakaipa vanorega kutambudza, uye ikoko vakaneta vakazorora.
18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Nhapwa dzinofarirawo rugare rwadzo; havachanzwizve kudanidzira kwomuchairi wenhapwa.
19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Vaduku navakuru variko, uye nhapwa yakasunungurwa kubva pana tenzi wayo.
20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
“Chiedza chinopirweiko vaya vari kusurukirwa, uye upenyu kune ane shungu pamwoyo,
21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
kuna vaya vanoshuva kufa irwo rusingauyi, vanorutsvaka kupfuura pfuma yakavanzika,
22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
vazere nomufaro uye vanofara pavanosvika muguva?
23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Upenyu hunopirweiko munhu ane nzira yakavanzika, iye akakomberedzwa naMwari noruzhowa?
24 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Nokuti mafemo anosvika kwandiri pachinzvimbo chezvokudya, kugomera kwangu kunodururwa semvura.
25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
Zvandaitya zvakandivinga; zvandaizeza zvaitika kwandiri.
26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
Handina rugare, handina runyararo; handina zororo, asi nhamo chete.”
