Job 3
1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Oluvannyuma lw’ebyo, Yobu n’ayasamya akamwa ke n’akolimira olunaku kwe yazaalirwa.
2 poče svoju besjedu i reče:
N’agamba nti,
3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
“Olunaku kwe nazaalirwa luzikirire, n’ekiro lwe kyalangirirwa nti omwana mulenzi.
4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Olunaku olwo lubuutikirwe ekizikiza, omusana guleme okulwakako, Katonda aleme okulufaako.
5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Ekizikiza n’ekisiikirize eky’okufa birujjule, ekire kirutuuleko, ekizikiza kikankanye ekitangaala kyalwo.
6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
Ekizikiza ekikutte be zigizigi kirunyage, luleme okubalirwa awamu n’ennaku eziri mu mwaka, wadde okuyingizibwa mu ezo eziri mu mwezi.
7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Yee, lubeere lugumba, waleme okuba eddoboozi lyonna ery’essanyu eririwulirwako.
8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Abo abakolimira ennyanja n’ennaku balukolimire, n’abo abamanyi okuzuukusa agasolo galukwata mu nnyanja, balukolimire.
9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Emmunyeenye ez’omu matulutulu gaalwo zibe ekizikiza, lulindirire ekitangaala kirubulwe, luleme okulaba ebikowe by’oku nkya.
10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
Kubanga terwaggala nzigi za lubuto lwa mmange, nneme okulaba obuyinike.
11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
“Lwaki saafa nga nzalibwa, oba ne nfa nga nva mu lubuto lwa mmange?
12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Lwaki amaviivi ganzikiriza okugatuulako era n’amabeere okugayonka?
13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Kaakano nandibadde ngalamidde nga neesirikidde, nandibadde neebase nga neewummulidde,
14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
wamu ne bakabaka n’abakungu ab’ensi, abezimbira embiri kaakano amatongo,
15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
oba n’abalangira abaalina zaabu, abajjuzanga ffeeza mu nnyumba zaabwe.
16 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
Oba lwaki saaziikibwa ng’omwana azaaliddwa ng’afudde, atalabye ku kitangaala?
17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Eyo ababi gye batatawaanyizibwa, era n’abakooye gye bawummulira.
18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Abasibe gye bawummulira awamu, gye batawulirira kiragiro ky’oyo abaduumira.
19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Abakopi n’abakungu gye babeera; abaddu gye batatuntuzibwa bakama baabwe.
20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
“Lwaki omuyinike aweebwa ekitangaala, ne kimulisiza oyo alumwa mu mwoyo,
21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
era lwaki yeegomba okufa naye ne kutajja, n’akunoonya okusinga obugagga obuziikiddwa,
22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
abajaguza ekisukkiridde, ne basanyuka ng’atuuse ku ntaana?
23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Lwaki okuwa ekitangaala oyo, atayinza kulaba kkubo, Katonda gw’akomedde?
24 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Kubanga nkaaba mu kifo ky’okulya, n’okusinda kwange kufukumuka ng’amazzi.
25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
Ekintu kye nantiiranga ddala era kye nakyawa kye kyantukako.
26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
Siwummudde wadde okusiriikirira wadde okuba n’emirembe, wabula buzibu bwereere bwe bunzijidde.”
