Job 3
1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Aftir these thingis Joob openyde his mouth,
2 poče svoju besjedu i reče:
and curside his dai, and seide, Perische the dai in which Y was borun,
3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
and the nyyt in which it was seid, The man is conceyued.
4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Thilke dai be turnede in to derknessis; God seke not it aboue, and be it not in mynde, nethir be it liytned with liyt.
5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Derknessis make it derk, and the schadewe of deeth and myist occupie it; and be it wlappid with bittirnesse.
6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
Derk whirlwynde holde that niyt; be it not rikynyd among the daies of the yeer, nethir be it noumbrid among the monethes.
7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Thilke nyyt be soleyn, and not worthi of preisyng.
8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Curse thei it, that cursen the dai, that ben redi to reise Leuyathan.
9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Sterris be maad derk with the derknesse therof; abide it liyt, and se it not, nethir the bigynnyng of the morwetid risyng vp.
10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
For it closide not the doris of the wombe, that bar me, nethir took awei yuels fro min iyen.
11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
Whi was not Y deed in the wombe? whi yede Y out of the wombe, and perischide not anoon?
12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Whi was Y takun on knees? whi was Y suclid with teetis?
13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
For now Y slepynge schulde be stille, and schulde reste in my sleep,
14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
with kyngis, and consuls of erthe, that bilden to hem soleyn places;
15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
ethir with prynces that han gold in possessioun, and fillen her housis with siluer;
16 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
ethir as a `thing hid not borun Y schulde not stonde, ethir whiche conseyued sien not liyt.
17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
There wickid men ceessiden of noise, and there men maad wery of strengthe restiden.
18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
And sum tyme boundun togidere with out disese thei herden not the voys of the wrongful axere.
19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
A litil man and greet man be there, and a seruaunt free fro his lord.
20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
Whi is liyt youun to the wretche, and lijf to hem that ben in bitternesse of soule?
21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Whiche abiden deeth, and it cometh not;
22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
as men diggynge out tresour and ioien greetly, whanne thei han founde a sepulcre?
23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
Whi is liyt youun to a man, whos weie is hid, and God hath cumpassid hym with derknessis?
24 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Bifore that Y ete, Y siyhe; and as of watir flowynge, so is my roryng.
25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
For the drede, which Y dredde, cam to me; and that, that Y schamede, bifelde.
26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
Whether Y dissymilide not? whether Y was not stille? whether Y restide not? and indignacioun cometh on me.
