Job 3
1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Te phoeiah Job a ka te a ang tih a khohnin te a tap.
2 poče svoju besjedu i reče:
Te vaengah Job loh a doo tih,
3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
Amah kah thang nah khohnin neh, “Tongpa a yom,” a ti hlaem khaw paltham mai saeh.
4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Te khohnin te a hmuep la om palueng vetih, Pathen loh a so la toem pawt mako. Te dongah vangnah loh te soah sae boel saeh.
5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Te te hmaisuep neh dueknah hlipkhup loh suk saeh. A soah khomai yaal saeh lamtah, hlamhop hnin bangla let saeh.
6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
Tekah hlaem te a hmuep loh lo saeh lamtah kum khat kah khohnin dongah a kohoe boel saeh, hla taenah dongah khaw kun boel saeh.
7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
Tekah hlaem te pumhong la om saeh lamtah a khuiah omngaih laa cuen boel saeh ne.
8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Khohnin thae aka phoei thil tih, a coekcoe la Leviathan aka haeng loh, te te tap saeh.
9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Hlaemhmah aisi khaw hmuep saeh lamtah, khosae te lamtawn cakhaw sae boel saeh, mincang khosaeng te hmu boel saeh.
10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
Ka bungko thohkhaih te a khaih mai vetih thakthaenah he ka mik lamloh a thuh mai kolla.
11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
Balae tih bung khuiah ka duek pawh. Bungko lamloh ka thoeng tih ka pal hae.
12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
Balae tih khuklu loh kai n'doe, balae tih rhangsuk loh n'khut.
13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Ka yalh to palueng koinih la ka ip mong vetih ka duem lah ni.
14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
Manghai rhoek neh a imrhong aka thoh diklai olrhoep rhoek taengla,
15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
Amih taengkah sui mangpa rhoek neh a im ah tangka aka hawn rhoek taengah.
16 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
Rhumpu bangla n'thuh kanoek vetih vangnah aka hmuh noek pawh camoe rhoek bangla ka om pawt mako.
17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Teah te halang rhoek loh khoponah a toeng uh tih thadueng aka bawt khaw pahoi duem.
18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Thongtla rhoek te rhenten rhalthal uh tih, tueihno ol ya uh pawh.
19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Tanoe neh kangham khaw amah la om pahoi tih sal khaw a boei taeng lamloh sayalh coeng.
20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
Balae tih thakthaekung taengah vangnah, hinglu khahing taengah hingnah a paek?
21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Dueknah hamla aka rhingda long khaw dang hae pawt tih kawn lakah te te a too.
22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
Phuel a hmuh uh vaengah omngaihnah neh a ngaingaih la a kohoe uh.
23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
A longpuei te hlang ham tah a thuh dae a taengah Pathen loh a mak pah.
24 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Ka buh hmai ah ka hueinah ha pawk tih ka kawknah he tui bangla pha.
25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
Birhihnah neh ka birhih akhaw kamah m'vuei tih ka rhih nawn te khaw kamah taengah thoeng.
26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
Ka dingsuek pawt tih ka mong pawh, ka duem pawt vaengah khoponah ha thoeng,” a ti.
