< Job 29 >
1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
Job siguió hablando.
2 “O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
“¡Ojalá volviera a los viejos tiempos en que Dios me cuidaba!
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
Su luz brillaba sobre mí y alumbraba mi camino en la oscuridad.
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
Cuando era joven y fuerte, Dios era mi amigo y me hablaba en mi casa.
5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
El Todopoderoso seguía conmigo y estaba rodeado de mis hijos.
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
Mis rebaños producían mucha leche, y el aceite fluía libremente de mis prensas de aceitunas.
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
Salí a la puerta de la ciudad y me senté en la plaza pública.
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
Los jóvenes me veían y se apartaban del camino; los ancianos me defendían.
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
Los dirigentes guardaron silencio y se taparon la boca con las manos.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
Las voces de los funcionarios se acallaron; se callaron en mi presencia.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
“Todos los que me escuchaban me alababan; los que me veían me elogiaban,
12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
porque daba a los pobres que me llamaban y a los huérfanos que no tenían quien los ayudara.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
Los que estaban a punto de morir me bendijeron; hice cantar de alegría a la viuda.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Siendo sincero y actuando correctamente eran lo que yo llevaba como ropa.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
Fui como los ojos para los ciegos y los pies para los cojos.
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
Fui como un padre para los pobres, y defendí los derechos de los extranjeros.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
Rompí la mandíbula de los malvados y les hice soltar su presa de los dientes.
18 Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
Pensé que moriría en casa, después de muchos años.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
Como un árbol, mis raíces se extienden hasta el agua; el rocío se posa en mis ramas durante la noche.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
Siempre se me concedían nuevos honores; mi fuerza se renovaba como un arco infalible.
21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
“La gente escuchaba atentamente lo que yo decía; se callaba al escuchar mis consejos.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
Una vez que yo hablaba, no tenían nada más que decir; lo que yo decía era suficiente.
23 Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
Me esperaban como quien espera la lluvia, con la boca abierta por la lluvia de primavera.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
Cuando les sonreía, apenas podían creerlo; mi aprobación significaba todo el mundo para ellos.
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
Decidí el camino a seguir como su líder, viviendo como un rey entre sus soldados, y cuando estaban tristes los consolaba”.