< Job 29 >
1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
E GIOBBE riprese il suo ragionamento, e disse:
2 “O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
Oh! fossi io pure come a' mesi di prima, Come al tempo che Iddio mi guardava!
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
Quando egli faceva rilucere la sua lampana sopra il mio capo, E [quando] io camminava al suo lume, per mezzo le tenebre;
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
Come io era al tempo della mia giovanezza, Mentre il consiglio di Dio governava il mio tabernacolo;
5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
Mentre l'Onnipotente [era] ancora meco, [E] i miei famigli mi [erano] d'intorno;
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
Mentre io lavava i miei passi nel burro, E le rocce versavano presso di me de' ruscelli d'olio.
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
Quando io andava fuori alla porta per la città, [O] mi faceva porre il mio seggio in su la piazza,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
I fanciulli, veggendomi, si nascondevano; E i vecchi si levavano, e stavano in piè;
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
I principali si rattenevano di parlare, E si mettevano la mano in su la bocca;
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
La voce de' rettori era celata, E la lor lingua era attaccata al lor palato;
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
L'orecchio che [mi] udiva mi celebrava beato; L'occhio che [mi] vedeva mi rendeva testimonianza;
12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
Perciocchè io liberava il povero che gridava, E l'orfano che non avea chi l'aiutasse.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
La benedizione di chi periva veniva sopra me; Ed io faceva cantare il cuor della vedova.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Io mi vestiva di giustizia, ed [ella altresì] mi rivestiva; La mia dirittura [mi era] come un ammanto, e come una benda.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
Io era occhi al cieco, E piedi allo zoppo.
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
Io [era] padre a' bisognosi, E investigava la causa che mi era sconosciuta.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
E rompeva i mascellari al perverso, E gli faceva gittar la preda d'infra i denti.
18 Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
Onde io diceva: Io morrò nel mio nido, E moltiplicherò i [miei] giorni come la rena.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
La mia radice [era] aperta alle acque, E la rugiada era tutta la notte in su i miei rami.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
La mia gloria si rinnovava in me, E il mio arco si rinforzava in mano mia.
21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
[Altri] mi ascoltava, ed aspettava [che io avessi parlato]; E taceva al mio consiglio.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
Dopo che io avea parlato, niuno replicava; E i miei ragionamenti stillavano sopra loro.
23 Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
Essi mi aspettavano come la pioggia, Ed aprivano la bocca, [come] dietro alla pioggia della stagione della ricolta.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
[Se] io rideva verso loro, essi nol credevano, E non facevano scader la chiarezza della mia faccia.
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
[Se] mi piaceva d'andar con loro, io sedeva in capo, Ed abitava con loro come un re fra le [sue] schiere, E come una persona che consola quelli che fanno cordoglio.