Job 29
1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
Hiob yi eƒe nuƒoƒo dzi be,
2 “O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
“O, ale si medi vevie be wòanɔ nam abe ale si wònɔ le ɣleti siwo va yi me la ene, le ŋkeke siwo me Mawu kpɔ tanye,
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
esi eƒe akaɖi klẽ ɖe nye ta dzi eye eƒe kekeli na mezɔ to blukɔ tsiɖitsiɖi me!
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
O, nenye ɖe wòanɔ nam abe nye lãmesẽŋkekewo me ene, esi kadodo kple Mawu kplikplikpli na wòyra nye aƒe,
5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
esi Ŋusẽkatãtɔ la ganɔ kplim ko eye vinyewo ƒo xlãm,
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
esi nye toƒe nye notsi kpeke ɖeɖe eye amitimi ɖuɖu bababa tso agakpe me nam.
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
“Ne meyi dua ƒe agbo nu, henɔ anyi ɖe zikpui dzi gli, le dua ƒe ablɔme la,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
ɖekakpuiawo kpɔam, heƒoa asa nam eye ame tsitsiwo tsona ɖe tsitrenu,
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
dumegãwo tɔna ne wole nu ƒom hetsɔa asi ɖoa nu.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
Gbɔgblɔ buna ɖe ame ŋkutawo eye woƒe aɖe léna ɖe woƒe nu me.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
Ame sia ame si ɖo tom la kafuam eye ame siwo kpɔm la ƒoa nu nyui tso ŋutinye
12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
elabena mexɔna na hiãtɔ siwo le ɣli dom be woakpe ɖe yewo ŋu kple tsyɔ̃evi si si kpeɖeŋutɔ mele o.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
Ame si le kukum la ƒe yayra vaa dzinye eye menana ahosi ƒe dzi kpɔa dzidzɔ.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Metsɔ dzɔdzɔenyenye do abe awu ene eye nuteƒewɔwɔ nye nye awu ʋlaya kple tablanu.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
Menye ŋku na ŋkuagbãtɔ kple afɔ na tekunɔ.
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
Menye tɔ na hiãtɔwo eye mexɔa nya ɖe amedzrowo nu.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
Meŋea tsyo na ame vɔ̃ɖiwo eye meɖea nu si woda adzoe la le woƒe aɖutame.
18 Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
“Mebu be, ‘Maku ɖe nye ŋutɔ nye aƒe me, nye ŋkekewo asɔ gbɔ abe ke ene.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
Nye kewo aƒo ɖe to, ade tsi gbɔ eye zãmu adza ɖe nye alɔwo dzi zã blibo la.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
Nye ŋutikɔkɔe anɔ yeye zum ɣe sia ɣi le ŋunye eye dati anɔ yeye ɖaa le asinyeme.’
21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
“Amewo ɖoa tom henɔa nye asinu kpɔm, nɔa lalam na nye aɖaŋuɖoɖo le ɖoɖoezizi me.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
Ne meƒo nu la, womegaƒoa nu o eye nye nyawo gena ɖe woƒe towo me bɔlɔɔ.
23 Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
Wonɔa lalayem abe ale si wolalana na tsidzadza ene eye woxɔa nye nyawo dea wo ɖokui me abe ale si wonoa kelemetsi ene.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
Womexɔnɛ sena ne meko nu na wo o, nye mo ƒe kekeli nye nu xɔasi na wo.
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
Metiaa mɔ si woato la na wo, menɔa wo dome abe woƒe tatɔ ene eye menɔa wo dome abe woƒe fia le eƒe aʋakɔwo dome ene. Menɔna abe ame si faa akɔ na konyifalawo ene.
