Job 29
1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
Ayub nomedo wuoyo kawacho niya,
2 “O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
“Yaye, mad ngʼato dwoka e ndalona machon kendo kinde mane Nyasaye orita maber,
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
ka en koda kuonde duto kendo ka lerne ne menyona kuonde motimo mudho mane awuothe!
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
Ee, mano kaka agombo ndalogo mane pod ategno, kinde mane Nyasaye gwedho oda nikech ne en osiepna,
5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
ma en ndalono ma Jehova Nyasaye Maratego ne pod ni koda kendo nyithinda noketa diere,
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
ne en ndalo ma yorega ne dhi maber kendo yiende mag zeituni ne nyak maber.
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
“Kindeno kane adonjo gie ranga dala mi abet e koma ei paw bura,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
to yawuowi ne weyona yo ka onena to jodongo to ne oana malo.
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
Jotend ogendini ne weyo wuoyo, kendo negilingʼ thi ka giumo dhogi.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
Ruodhi kane onena to ne wuoyo gi dwol mapiny kendo onge ngʼama ne nyalo winjo gima negiwacho.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
Ngʼato angʼata mane owinja ne loso maber kuoma, kendo joma nonena ne pwoya,
12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
nikech ne akonyo joma odhier mane ywak ka dwaro kony, kod joma onge wuonegi mane onge gi joma dikonygi.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
Ngʼama ne chiegni tho nogwedha; kendo namiyo chuny dhako ma chwore otho duogo mi ower gi mor.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Arwako tim makare kod adiera ka lepa.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
Ne abedo wangʼ muofni kendo tiende pudhe.
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
Ne abedo wuon jochan; kendo ne akawo chandruok joma welo.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
Ne aketho teko mar joma thiro ji mi agologi e lwet joma dwaro hinyogi.
18 Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
“Ne aparo e chunya ni, ‘Tho biro kawa mos ka adak maber e dalana, kendo ka hika mae pinyni oniangʼ,
19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
Achalo gi yath, madongo e bath aora madongo ka ngʼich nikech tiendene ochwo pi kendo thoo biro bedo e bedena gotieno.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
Huma mara biro siko kalandore kendo tekra nosiki!’
21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
“Ji ne chikona itgi ka geno konyruok mathoth, negirito rieko mawuok e dhoga ka gilingʼ mos.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
Onge ngʼama ne loso bangʼa; wechena ne lwar e itgi mos ka ngʼidho.
23 Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
Ne girita ka joma rito koth ndalo oro, kendo negimor gi wechena mana ka joma rito kodh chwiri.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
Kane abwonjo kodgi to ne amako dhogi; kendo ler mane rieny koa e lela wangʼa, ne morogi ahinya.
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
An ema ne anyisogi yo monego gilu kendo nabedo kaka ruodhgi; ne achalo ruoth e dier jokedo mage; bende ne achalo ngʼat mahoyo joma ywak.”
