Job 29
1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
Job loh amah kah a pom te a cong tih,
2 “O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
“Kai he hlamat kah hla bangla aka khueh tih Pathen kah khohnin bangla kai aka tuem te unim?
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
Amah loh a hmaithoi te ka lu soah a thangthen tih amah kah vangnah nen ni a hmuep ah khaw ka caeh.
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
Ka cavaa tue vaengah khaw ka dap ah Pathen kah baecenol la ka om.
5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
Tlungthang te kai taengah om pueng tih, ka kaepvai ka ca rhoek om.
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
Ka khokan te suknaeng neh a hluk tih lungpang loh kai ham situi sokca a long sak.
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
Vangpuei vongka ah ka thoeng tih toltung ah ka ngolhmuen cikngae sak.
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
Kai m'hmuh uh vaengah cadong rhoek te thuh uh. Patong rhoek khaw thoo uh tih pai uh.
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
Mangpa rhoek loh olthui te a phah uh tih a kut te a ka dongla a khueh uh.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
Rhaengsang rhoek ol te a phah tih a lai khaw a dang dongla kap.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
Hna loh a yaak vaengah kai n'uem tih mik loh a hmuh vaengah kai n'rhalrhing sak.
12 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
Mangdaeng loh bomnah a bih tih cadah neh a taengah aka bom aka om pawt khaw ka loeih sak.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
Hlang milh kah yoethennah te kai soah pai tih nuhmai kah lungbuei khaw ka tamhoe sak.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Duengnah te ka bai tih hnikul bangla kai n'khuk. Ka tiktamnah he ka sammuei nah ni.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
Mikdael taengah mik la, khokhaem taengah kho la ka om.
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
Kai tah khodaeng taengah a napa la ka om tih ming pawt kah tuituknah te ka khe pah.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
Boethae kah pumcu te ka thuk pah tih a no lamkah maeh te ka voeih pah.
18 Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
Te dongah, “Ka bu ah ka pal mako,” ka ti tih laivin bangla khohnin ka puh.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
Ka yung loh tui taengla a muk tih buemtui loh ka cangvuei dongah rhaeh.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
Ka thangpomnah ka taengah thai tih ka lii ka kut dongah tinghil.
21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
Kai taengah a hnatun uh tih a lamtawn uh dongah ka cilsuep ham kuemsuem uh.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
Ka ol hnukah talh uh voel pawt tih kai olthui he amih soah tla.
23 Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
Kai ham tah khotlan bangla a lamtawn uh tih a ka loh tlankhol bangla a ang uh.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
Amih taengah ka luem dae n'tangnah uh pawt tih ka maelhmai vangnah dongah khaw yalh uh pawh.
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
Amih kah longpuei te ka coelh tih boeilu la ka ngol. Caem lakli ah manghai bangla kho ka sak tih rhahdoe cangpoem akhaw a hloep.
