Job 28
1 “Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
Sylv hev sin stad, der dei det finn, og gullet, som dei reinsa vinn,
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
og jarn fram or jordi fær, og kopar ut or steinen bræ’r;
3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
På natteskuggen gjer dei slutt og myrkheims steinar granskar ut.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
Djupt under by med annsamt liv i gruvor bergmenn kliv og sviv.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
På jordi brødkorn fram dei driv, men inni upp som eld dei riv.
6 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
Safiren sit i steinar der, og der seg og gullklumpar ter,
7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
Ei ørnen kjenner denne veg, for haukesyn han løyner seg.
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
Ei stolte rovdyr vegen fann, og løva aldri gjeng på han.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
På harde steinen dei handi legg; då sturtar mang ein bergevegg.
10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
I berget seg gangar grev og skodar mang ein skatt so gjæv.
11 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Dei dytter til for rennand’ å, det løynde fram for ljoset må.
12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Men visdomen, kvar er han å få? Og kvar skal ein vitet nå?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
Slett ingen veit hans verd og vinst; i manneheim han ikkje finst;
14 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
Avgrunnen dyn: «Her ei han er!» Og havet segjer: «Ikkje her!»
15 Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
Du kann’kje kjøpa han for gull, men sylv ei vega prisen full,
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
og ei for gull ifrå Ofir, ei for onyks, ei for safir.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
Ei gull og glas er nok til kaup, og ei til byte fingull-staup.
18 Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
Korall, krystall gjeld ikkje her. Visdom er meir enn perlor verd.
19 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
Topas frå Kus er altfor ring, ja, reinast gull vert ingen ting.
20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Visdomen, kvar kjem han ifrå? Og kvar skal ein til vitet nå?
21 Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
Det ingen veit på denne jord; ei fugl det fann, kvar helst han for.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
Avgrunn og daude segjer greidt: «Eit gjetord er alt det me veit.»
23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
Men Gud han kjenner denne veg; han veit kvar visdom løyner seg.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
Han skodar heilt til heimsens tram, og under himmeln ser han fram.
25 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Då vinden han med vegti vog og sette mål for vatnet og,
26 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
då han gav regnet lovi si og ljomet veg å ganga i,
27 tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
då såg han og synte fram og granska honom umhugsam.
28 A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
Til menneskja han sagde so: «I Herrens otte visdom sit, og fly det vonde, det er vit.»»
