Job 28
1 “Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
Habet argentum, venarum suarum principia: et auro locus est, in quo conflatur.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
Ferrum de terra tollitur: et lapis solutus calore, in aes vertitur.
3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
Tempus posuit tenebris, et universorum finem ipse considerat, lapidem quoque caliginis, et umbram mortis.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
Dividit torrens a populo peregrinante, eos, quos oblitus est pes egentis hominis, et invios.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
Terra, de qua oriebatur panis in loco suo, igni subversa est.
6 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
Locus sapphiri lapides eius, et glebae illius aurum.
7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
Semitam ignoravit avis, nec intuitus est eam oculus vulturis.
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
Non calcaverunt eam filii institorum, nec pertransivit per eam leaena.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
Ad silicem extendit manum suam, subvertit a radicibus montes.
10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
In petris rivos excidit, et omne pretiosum vidit oculus eius.
11 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Profunda quoque fluviorum scrutatus est, et abscondita in lucem produxit.
12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Sapientia vero ubi invenitur? et quis est locus intelligentiae?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
Nescit homo pretium eius, nec invenitur in terra suaviter viventium.
14 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
Abyssus dicit: Non est in me: et mare loquitur: Non est mecum.
15 Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
Non dabitur aurum obrizum pro ea, nec appendetur argentum in commutatione eius.
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
Non conferetur tinctis Indiae coloribus, nec lapidi sardonycho pretiosissimo, vel sapphiro.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
Non adaequabitur ei aurum vel vitrum, nec commutabuntur pro ea vasa auri:
18 Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
Excelsa et eminentia non memorabuntur comparatione eius: trahitur autem sapientia de occultis.
19 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
Non adaequabitur ei topazius de Aethiopia, nec tincturae mundissimae componetur.
20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Unde ergo sapientia venit? et quis est locus intelligentiae?
21 Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
Abscondita est ab oculis omnium viventium, volucres quoque caeli latet.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
Perditio et mors dixerunt: Auribus nostris audivimus famam eius.
23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
Deus intelligit viam eius, et ipse novit locum illius.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
Ipse enim fines mundi intuetur: et omnia, quae sub caelo sunt, respicit.
25 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Qui fecit ventis pondus, et aquas appendit in mensura.
26 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
Quando ponebat pluviis legem, et viam procellis sonantibus:
27 tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
Tunc vidit illam, et enarravit, et praeparavit, et investigavit.
28 A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
Et dixit homini: Ecce timor Domini, ipsa est sapientia: et recedere a malo, intelligentia.
