< Job 28 >
1 “Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
Cak ham a khorhui om tih sui ham khaw a ciil nah hmuen om.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
Thicung khaw laipi lamloh a loh tih lungto te rhohum la a tlae.
3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
A bawtnah te a hmuep neh a khuetnah a cungkuem hil a khueh. Anih loh lungto te a hmuep neh dueknah hlipkhup ah khaw a hoem.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
Soklong te aka bakuep taeng lamloh a yoe tih kho neh caeh khaw a hnilh uh. Hlanghing lamkah aka tlayae rhoek khaw hinghuen uh.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
Diklai amah lamloh buh thoeng tih, a hmui ah hmai bangla om.
6 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
A lungto te minhum hmuen tih, a taengah sui laipi om.
7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
A hawn te vatlung loh ming pawt tih, maisi mik loh hmu pawh.
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
Te te sa ca rhoek loh cawt pawt tih te donglong te sathuengca long khaw pawn pawh.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
Hmailung soah a kut a hlah tih tlang pataeng a yung ah a phil.
10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
Sokko lungpang dongah a khoel tih umponah cungkuem khaw a mik loh a hmuh.
11 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Tuiva tuilong khaw a kueng tih, olhuep te khosae la a khuen.
12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Tedae me rhoek ah nim cueihnah a hmuh tih, yakmingnah hmuen he menim?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
A phu te hlanghing loh ming pawt tih, mulhing khohmuen ah a hmuh moenih.
14 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
Tuidung loh, “Te te kai ah moenih,” a ti tih, tuitunli loh, “Kai taengah moenih,” a ti.
15 Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
Te ham te sui cilh khaw pae thai pawt tih, cueihnah a phu te cak khaw a khiing pah.
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
Ophir sui nen khaw, oitha lung vang nen khaw minhum nen ting pawh.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
Te te sui neh canglung neh tluk pawt tih, a hnothung he suicilh hnopai bal moenih.
18 Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
Maerhuhlung neh disaehlung khaw thui lawk pawt tih, cueihnah rhovoep tah lungvang lakah then.
19 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
Te te Kusah vaya nen khaw tluk pawt tih, sui cilh nen khaw ting pawh.
20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Te dongah cueihnah he me lamkah nim ha pawk tih, yakmingnah hmuen he menim?
21 Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
Mulhing boeih kah mik lamloh a thuh pah tih, vaan kah vaa taeng lamloh a thuh.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' ()
Abaddon neh dueknah loh, “A olthang te kaimih hna neh ka yaak uh,” a ti.
23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
Pathen loh a longpuei a yakming tih, a hmuen te khaw amah loh a ming.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
Amah loh diklai khobawt hil a paelki tih, vaan hmui khaw boeih a hmuh.
25 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Yilh kah a khiing a khueh pah tih tui khaw cungnueh neh a nueh.
26 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
Amah loh khotlan ham rhi a suem tih rhaek ol ham khaw longpuei a khueh.
27 tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
Cueihnah te a hmuh tih a tae. Cueihnah te a sikim sak tih a khe bal.
28 A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
Hlang taengah khaw, ‘Ka Boeipa hinyahnah he cueihnah la om tih boethae lamloh nong he yakmingnah,’ a ti,” a ti nah.