Job 27

1 Job nastavi svoju besjedu i reče:

Addidit quoque Iob, assumens parabolam suam, et dixit:

2 “Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

Vivit Deus, qui abstulit iudicium meum, et Omnipotens, qui ad amaritudinem adduxit animam meam.

3 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

Quia donec superest halitus in me, et spiritus Dei in naribus meis,

4 usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.

Non loquentur labia mea iniquitatem, nec lingua mea meditabitur mendacium.

5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

Absit a me ut iustos vos esse iudicem: donec deficiam, non recedam ab innocentia mea.

6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

Iustificationem meam, quam coepi tenere, non deseram: neque enim reprehendit me cor meum in omni vita mea.

7 Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!

Sit ut impius, inimicus meus: et adversarius meus, quasi iniquus.

8 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

Quae est enim spes hypocritae si avare rapiat, et non liberet Deus animam eius?

9 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

Numquid Deus audiet clamorem eius cum venerit super eum angustia?

10 Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

Aut poterit in Omnipotente delectari, et invocare Deum omni tempore?

11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.

Docebo vos per manum Dei quae Omnipotens habeat, nec abscondam.

12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?”

Ecce, vos omnes nostis, et quid sine causa vana loquimini?

13 “Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.

Haec est pars hominis impii apud Deum, et hereditas violentorum, quam ob Omnipotente suscipient.

14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.

Si multiplicati fuerint filii eius, in gladio erunt, et nepotes eius non saturabuntur pane.

15 Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.

Qui reliqui fuerint ex eo, sepelientur in interitu, et viduae illius non plorabunt.

16 Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

Si comportaverit quasi terram argentum, et sicut lutum praeparaverit vestimenta:

17 nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

Praeparabit quidem, sed iustus vestietur illis: et argentum innocens dividet.

18 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:

Aedificavit sicut tinea domum suam, et sicut custos fecit umbraculum.

19 bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.

Dives cum dormierit, nihil secum auferet: aperiet oculos suos, et nihil inveniet.

20 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.

Apprehendet eum quasi aqua inopia, nocte opprimet eum tempestas.

21 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.

Tollet eum ventus urens, et auferet, et velut turbo rapiet eum de loco suo.

22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.

Et mittet super eum, et non parcet: de manu eius fugiens fugiet.

23 Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

Stringet super eum manus suas, et sibilabit super illum, intuens locum eius.