Job 24
1 Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?
Ab Omnipotente non sunt abscondita tempora: qui autem noverunt eum, ignorant dies illius.
2 Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.
Alii terminos transtulerunt, diripuerunt greges, et paverunt eos.
3 Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.
Asinum pupillorum abegerunt, et abstulerunt pro pignore bovem viduæ.
4 Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.
Subverterunt pauperum viam, et oppresserunt pariter mansuetos terræ.
5 K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.
Alii quasi onagri in deserto egrediuntur ad opus suum: vigilantes ad prædam, præparant panem liberis.
6 Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.
Agrum non suum demetunt: et vineam eius, quem vi oppresserint, vindemiant.
7 Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.
Nudos dimittunt homines, indumenta tollentes, quibus non est operimentum in frigore:
8 Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.
Quos imbres montium rigant: et non habentes velamen, amplexantur lapides.
9 Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.
Vim fecerunt deprædantes pupillos, et vulgum pauperem spoliaverunt.
10 Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.
Nudis et incedentibus absque vestitu, et esurientibus tulerunt spicas.
11 Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.
Inter acervos eorum meridiati sunt, qui calcatis torcularibus sitiunt.
12 Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.
De civitatibus fecerunt viros gemere, et anima vulneratorum clamavit, et Deus inultum abire non patitur.
13 Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.
Ipsi fuerunt rebelles lumini, nescierunt vias eius, nec reversi sunt per semitas eius.
14 Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.
Mane primo consurgit homicida, interficit egenum et pauperem: per noctem vero erit quasi fur.
15 Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice.
Oculus adulteri observat caliginem, dicens: Non me videbit oculus: et operiet vultum suum.
16 [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.
Perfodit in tenebris domos, sicut in die condixerant sibi, et ignoraverunt lucem.
17 Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.
Si subito apparuerit aurora, arbitrantur umbram mortis: et sic in tenebris quasi in luce ambulant.
18 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
Levis est super faciem aquæ: maledicta sit pars eius in terra, nec ambulet per viam vinearum.
Ad nimium calorem transeat ab aquis nivium, et usque ad inferos peccatum illius. (Sheol h7585)
20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.
Obliviscatur eius misericordia: dulcedo illius vermes: non sit in recordatione, sed conteratur quasi lignum infructuosum.
21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.
Pavit enim sterilem, quæ non parit, et viduæ bene non fecit.
22 Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
Detraxit fortes in fortitudine sua: et cum steterit, non credet vitæ suæ.
23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
Dedit ei Deus locum pœnitentiæ, et ille abutitur eo in superbiam: oculi autem eius sunt in viis illius.
24 Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.”
Elevati sunt ad modicum, et non subsistent, et humiliabuntur sicut omnia, et auferentur, et sicut summitates spicarum conterentur.
25 Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?”
Quod si non est ita, quis me potest arguere esse mentitum, et ponere ante Deum verba mea?
