Job 23
1 Job progovori i reče:
Då svara Job og sagde:
2 “Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
«Endå gjeld klaga mi for tråss, tungt legg eg handi på min sukk.
3 o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
Berre eg kunde finna honom og koma til hans bustad fram!
4 pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
Då la eg fram for han mi sak og fyllte munnen min med prov.
5 Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
Då høyrde eg kva svar han gav, og merka det han sa til meg.
6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
Vilde med magt han mot meg standa? Nei, lyda på meg vilde han.
7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
Ein skuldfri stod då for han fram; for alltid slapp eg domar min.
8 Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
Gjeng eg i aust, han er’kje der; mot vest, eg vert han ikkje var;
9 Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
i nord han verkar, ei eg ser han, han snur mot sud, eg ser han ikkje.
10 Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!
For all den veg eg fer han kjenner; prøvde han meg, eg var som gull.
11 Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';
Min fot hev fylgt i faret hans; hans veg eg gjeng ubrigdeleg,
12 slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
veik ei frå det hans lippa baud, meir enn mi lov eg lydde hans.
13 Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
Men ein er han, kven hindrar honom? Det han hev hug til, gjer han og.
14 Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
Han um min lagnad avgjerd tek, og hev med meg so mangt i emning.
15 Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
Eg difor ræddast for hans åsyn, når eg det minnest, skjelv eg for han.
16 U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
Ja, Gud hev brote ned mitt mod, og Allvald hev gjort meg fælen,
17 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.
ei er det myrkret som meg tyner, og ei mi eigi myrke åsyn.
