Job 23

1 Job progovori i reče:

Respondens autem Iob, ait:

2 “Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:

Nunc quoque in amaritudine est sermo meus, et manus plagæ meæ aggravata est super gemitum meum.

3 o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,

Quis mihi tribuat ut cognoscam et inveniam illum, et veniam usque ad solium eius?

4 pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.

Ponam coram eo iudicium, et os meum replebo increpationibus,

5 Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!

Ut sciam verba, quæ mihi respondeat, et intelligam quid loquatur mihi.

6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.

Nolo multa fortitudine contendat mecum, nec magnitudinis suæ mole me premat.

7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

Proponat æquitatem contra me, et perveniat ad victoriam iudicium meum.

8 Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.

Si ad Orientem iero, non apparet: si ad Occidentem, non intelligam eum.

9 Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.

Si ad sinistram, quid agam? non apprehendam eum: si me vertam ad dexteram, non videbo illum.

10 Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!

Ipse vero scit viam meam, et probavit me quasi aurum, quod per ignem transit:

11 Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';

Vestigia eius secutus est pes meus, viam eius custodivi, et non declinavi ex ea.

12 slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.

A mandatis labiorum eius non recessi, et in sinu meo abscondi verba oris eius.

13 Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.

Ipse enim solus est, et nemo avertere potest cogitationem eius: et anima eius quodcumque voluit, hoc fecit.

14 Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!

Cum expleverit in me voluntatem suam, et alia multa similia præsto sunt ei.

15 Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.

Et idcirco a facie eius turbatus sum, et considerans eum, timore sollicitor.

16 U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,

Deus mollivit cor meum, et Omnipotens conturbavit me.

17 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.

Non enim perii propter imminentes tenebras, nec faciem meam operuit caligo.