Job 22
1 Elifaz Temanac progovori tad i reče:
Respondens autem Eliphaz Themanites, dixit:
2 “Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.
Numquid Deo potest comparari homo, etiam cum perfectæ fuerit scientiæ?
3 Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?
Qui prodest Deo si iustus fueris? aut quid ei confers si immaculata fuerit via tua?
4 Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?
Numquid timens arguet te, et veniet tecum in iudicium,
5 Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
Et non propter malitiam tuam plurimam, et infinitas iniquitates tuas?
6 Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;
Abstulisti enim pignus fratrum tuorum sine causa, et nudos spoliasti vestibus.
7 ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;
Aquam lasso non dedisti, et esurienti subtraxisti panem.
8 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
In fortitudine brachii tui possidebas terram, et potentissimus obtinebas eam.
9 puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.
Viduas dimisisti vacuas, et lacertos pupillorum comminuisti.
10 Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.
Propterea circumdatus es laqueis, et conturbat te formido subita.
11 Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
Et putabas te tenebras non visurum, et impetu aquarum inundantium non oppressum iri?
12 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
An non cogitas quod Deus excelsior cælo sit, et super stellarum verticem sublimetur?
13 Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
Et dicis: Quid enim novit Deus? et quasi per caliginem iudicat,
14 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
Nubes latibulum eius, nec nostra considerat, et circa cardines cæli perambulat.
15 TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
Numquid semitam sæculorum custodire cupis, quam calcaverunt viri iniqui?
16 Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.
Qui sublati sunt ante tempus suum, et fluvius subvertit fundamentum eorum:
17 Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'
Qui dicebant Deo: Recede a nobis: et quasi nihil posset facere Omnipotens, æstimabant eum:
18 A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.
Cum ille implesset domos eorum bonis, quorum sententia procul sit a me.
19 Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:
Videbunt iusti, et lætabuntur, et innocens subsannabit eos.
20 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!”
Nonne succisa est erectio eorum, et reliquias eorum devoravit ignis?
21 S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.
Acquiesce igitur ei, et habeto pacem: et per hæc habebis fructus optimos.
22 Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.
Suscipe ex ore illius legem, et pone sermones eius in corde tuo.
23 Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,
Si reversus fueris ad Omnipotentem, ædificaberis, et longe facies iniquitatem a tabernaculo tuo.
24 tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.
Dabit pro terra silicem, et pro silice torrentes aureos.
25 Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.
Eritque Omnipotens contra hostes tuos, et argentum coacervabitur tibi.
26 Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.
Tunc super Omnipotentem deliciis afflues, et elevabis ad Deum faciem tuam.
27 Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.
Rogabis eum, et exaudiet te, et vota tua reddes.
28 Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.
Decernes rem, et veniet tibi, et in viis tuis splendebit lumen.
29 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.
Qui enim humiliatus fuerit, erit in gloria: et qui inclinaverit oculos, ipse salvabitur.
30 Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke.”
Salvabitur innocens, salvabitur autem in munditia manuum suarum.
