Job 21
1 Job progovori i reče:
Då svara Job og sagde:
2 “Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.
«Å høyr då, høyr på mine ord! Gjev i minsto det til trøyst!
3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.
Lat meg få lov å tala ut, so kann du spotta etterpå.
4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
Klagar eg vel på menneskje? Og hev eg ikkje grunn til harm?
5 Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta;
Vend dykk til meg, og ottast so; legg handi so på dykkar munn.
6 pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
Eg støkk, når eg det kjem i hug; ei bivring gjenom kroppen gjeng.
7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?
Kvifor fær dei gudlause liva, auka i magt som åri gjeng?
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.
Dei ser si ætt stå fast ikring deim, dei hev sitt avkjøme for augo.
9 Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.
I fred stend husi deira trygge, Guds svipa råkar ikkje deim;
10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
med heppa parast deira fe, og kyrne kastar aldri kalv.
11 K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.
Dei slepper borni ut som lamb, og gutarne i leiken hoppar;
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
Dei syng til trumma og til cither og frygdar seg ved fløyteljod.
I lukka liver dei si tid og fer so brått til helheim ned. (Sheol h7585)
14 A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!
Til Gud dei segjer: «Haldt deg burte!» Me vil’kje kjenna dine vegar!
15 TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'
Kvi skal me tena den Allsterke? Kva gagnar det å be til honom?»
16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?
«Dei hev’kje lukka si i handi» - Langt burt frå meg med gudlaus råd!
17 Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
Når sloknar lampa for gudlause? Når kjem ulukka yver deim? Gjev han deim straff i vreidesmod?
18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
Fer dei vel burt som strå for vind, lik agner som i stormen fyk?
19 Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti!
«Gud gøymer straffi til hans born.» Nei, sjølv skal mannen straffi kjenna!
20 Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!
Lat han få sjå sitt eige fall og drikka harm frå den Allsterke!
21 TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci?
Kva bryr han seg vel um sitt hus, når månadstalet hans er fullt?
22 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?
Vil nokon hjelpa Gud til kunnskap, han som er domar for dei høgste?
23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
Den eine døyr på velmagts høgd, fullkomleg trygg og fredeleg;
24 bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.
hans fat er fulle utav mjølk, og i hans bein er mergen frisk;
25 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.
den andre døyr so beisk i hug, hev ingenting av lukka smaka.
26 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
Dei båe vert i moldi lagde, og deira klednad makkar er.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
Sjå kor eg kjennar dykkar tankar, og dykkar meinkrokar mot meg.
28 Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?'
De spør: «Kvar er vel stormannshuset? Kvar er det tjeld der gudlause bur?»
29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
Hev de’kje høyrt av ferdafolk - de trur vel det som dei fortel -:
30 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'
«Den vonde frå ulukka slepp; han berga vert på vreidedagen.
31 Al' na postupcima tko će mu predbacit' i tko će mu vratit' što je počinio?
Kven lastar honom for hans ferd? Og straffar honom for hans gjerd?
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.
Han vert til gravi båren burt, og ved hans gravhaug held dei vakt.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.
Søtt søv han under torv i dal, og i hans far all verdi fer, som tallause gjekk fyre honom.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!”
Det trøystar meg med tome ord; av dykkar svar er sviket att.»
