Job 20
1 Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
Respondens autem Sophar Naamathites, dixit:
2 “Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
Idcirco cogitationes meae variae succedunt sibi, et mens in diversa rapitur.
3 dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
Doctrinam, qua me arguis, audiam, et spiritus intelligentiae meae respondebit mihi.
4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
Hoc scio a principio, ex quo positus est homo super terram,
5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
Quod laus impiorum brevis sit, et gaudium hypocritae ad instar puncti.
6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
Si ascenderit usque ad caelum superbia eius, et caput eius nubes tetigerit:
7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
Quasi sterquilinium in fine perdetur: et qui eum viderant, dicent: Ubi est?
8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
Velut somnium avolans non invenietur, transiet sicut visio nocturna.
9 Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
Oculus, qui eum viderat, non videbit, neque ultra intuebitur eum locus suus.
10 Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
Filii eius atterentur egestate, et manus illius reddent ei dolorem suum.
11 Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
Ossa eius implebuntur vitiis adolescentiae eius, et cum eo in pulvere dormient.
12 Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
Cum enim dulce fuerit in ore eius malum, abscondet illud sub lingua sua.
13 sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
Parcet illi, et non derelinquet illud, et celabit in gutture suo.
14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
Panis eius in utero illius vertetur in fel aspidum intrinsecus.
15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
Divitias, quas devoravit, evomet, et de ventre illius extrahet eas Deus.
16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
Caput aspidum suget, et occidet eum lingua viperae.
17 Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
(Non videat rivulos fluminis, torrentes mellis, et butyri.)
18 Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
Luet quae fecit omnia, nec tamen consumetur: iuxta multitudinem adinventionum suarum, sic et sustinebit.
19 Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
Quoniam confringens nudavit pauperes: domum rapuit, et non aedificavit eam.
20 jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
Nec est satiatus venter eius: et cum habuerit quae concupierat, possidere non poterit.
21 Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
Non remansit de cibo eius, et propterea nihil permanebit de bonis eius.
22 Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
Cum satiatus fuerit, arctabitur, aestuabit, et omnis dolor irruet super eum.
23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
Utinam impleatur venter eius, ut emittat in eum iram furoris sui, et pluat super illum bellum suum.
24 Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
Fugiet arma ferrea, et irruet in arcum aereum.
25 Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
Gladius eductus, et egrediens de vagina sua, et fulgurans in amaritudine sua: vadent, et venient super eum horribiles.
26 na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
Omnes tenebrae absconditae sunt in occultis eius: devorabit eum ignis, qui non succenditur, affligetur relictus in tabernaculo suo.
27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
Revelabunt caeli iniquitatem eius, et terra consurget adversus eum.
28 Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
Apertum erit germen domus illius, detrahetur in die furoris Dei.
29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.”
Haec est pars hominis impii a Deo, et hereditas verborum eius a Domino.
