Job 20
1 Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
Saa tog Na'amatiten Zofar til Orde og sagde:
2 “Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
Derfor bruser Tankerne i mig, og derfor stormer det i mig;
3 dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
til min Skam maa jeg høre paa Tugt, faar tankeløst Mundsvejr til Svar!
4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
Ved du da ikke fra Arilds Tid, fra Tiden, da Mennesket sattes paa Jorden,
5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
at gudløses Jubel er kort og vanhelliges Glæde stakket?
6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
Steg end hans Hovmod til Himlen, raged hans Hoved i Sky,
7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
som sit Skarn forgaar han for evigt, de, der saa ham, siger: »Hvor er han?«
8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
Han flyr som en Drøm, man finder ham ikke, som et Nattesyn jages han bort;
9 Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
Øjet, der saa ham, ser ham ej mer, hans Sted faar ham aldrig at se igen.
10 Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
Hans Sønner bejler til ringes Yndest, hans Hænder maa give hans Gods tilbage.
11 Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
Hans Ben var fulde af Ungdomskraft, men den lægger sig med ham i Støvet.
12 Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
Er det onde end sødt i hans Mund, naar han gemmer det under sin Tunge,
13 sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
sparer paa det og slipper det ikke, holder det fast til sin Gane,
14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
saa bliver dog Maden i hans Indre til Slangegift inden i ham;
15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
Godset, han slugte, maa han spy ud, Gud driver det ud af hans Bug,
16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
han indsuger Slangernes Gift, og Øgleungen slaar ham ihjel;
17 Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
han skuer ej Strømme af Olie, Bække af Honning og Fløde;
18 Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
han maa af med sin Vinding, svælger den ej, faar ingen Glæde af tilbyttet Gods.
19 Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
Thi han knuste de ringe og lod dem ligge, ranede Huse, han ej havde bygget.
20 jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
Thi han har ingen Hjælp af sin Rigdom, trods sine Skatte reddes han ikke;
21 Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
ingen gik fri for hans Glubskhed, derfor varer hans Lykke ikke;
22 Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
midt i sin Overflod har han det trangt, al Slags Nød kommer over ham.
23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
For at fylde hans Bug sender Gud sin Vredes Glød imod ham, lader sin Harme regne paa ham.
24 Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
Flyr han for Brynje af Jern, saa gennemborer ham Kobberbuen;
25 Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
en Kniv kommer ud af hans Ryg, et lynende Staal af hans Galde; over ham falder Rædsler,
26 na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
idel Mørke er opsparet til ham; Ild, der ej blæses op, fortærer ham, æder Levningen i hans Telt.
27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
Himlen bringer hans Brøde for Lyset, og Jorden rejser sig mod ham.
28 Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
Hans Huses Vinding maa bort, rives bort paa Guds Vredes Dag.
29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.”
Slig er den gudløses Lod fra Gud og Lønnen fra Gud for hans Brøde!
