Job 2
1 Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.
Hagi mago zupa Anumzamofo ankeromo'za ete Ra Anumzamofo avugama eme atru hunaku'ma neazageno'a, Sata'a anampi e'ne.
2 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziš?” - “Evo prođoh zemljom i obiđoh je”, odgovori on.
Ra Anumzamo'a amanage huno antahige'ne, Kagra igati ane? Higeno Sata'a amanage huno kenona hu'ne, Nagra mopafi vano vano nehureti oe.
3 Nato će Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim.”
Ra Anumzamo'a ete mago'ane Satana antahigeno, Eri'za vaheni'a Jopuna kenampi onke'nane? Mopafina agrikna vahera omani'neankino maka zampina mani fatgo huno nemanino, hazenke'a omanegeno Anumzamo'nagu korera nehuno, kefo avu'ava zana nosia ne' mani'ne. Agra mago hazenkea osu'nea zante, rehe'na kesue hanke'na hugantogenka maka zama'a omeri haviza hu'nananagi, agra ko'ma mani'nea kante mani fatgo huno mani'ne.
4 A Satan odvrati: “Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život.
Hianagi Sata'a ana kemofo nona'a amanage huno Ra Anumzamofonkura hu'ne, Avufgare'ma hazenkema fore'ma hinkeno'a, mika zama'a atreno agra'a avufga agura vazigahie.
5 Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!”
Hianagi Jopu avufgare'ma krima neminka zaferina'ama eri havizama hanankeno'a negesnankeno huhaviza hugantegahie.
6 “Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!”
Anage higeno Ra Anumzamo'a huno, Knareki amne kavesinia zana Jopu avufgarera hugahananagi, asimu'a e'orio.
7 I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.
Higeno Sata'a Ra Anumzamofo avugatira atreno vuno Jopuna mika avufafina usage namu omeri fore humigeno, aga agusareti'ma vuno asenire'ma uhanati'neana usage namumo'a avite'ne.
8 Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo.
Ana higeno Jopu'a tanefapi mani'neno, tako hu'nea mopa kavo atupa'a erino namuma'afina zuke nehateno mani'ne.
9 Tada mu njegova žena reče: “Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!”
Ana'ma nehigeno'a nenaro'a huno, Amanahu zama nehigenka kagra nagafare fatgo kavukvara hunka neane? Ama atrenka Anumzamofona huhaviza huntegeno kahe frina frio.
10 Job joj odgovori: “Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?” U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.
Hianagi Jopu'a kenona huno, Kagra negi nagi a'nemo'ma nehiankna ke nehane! Anumzamo'ma knare'zantamima tamisnigeta e'nerisuta'a, na'a hanigeta havi zanena e'origahu'e. Anage nehuno ana maka zama avufgare'ma fore'ma hia kna'afina, Jopu'a mago kumira keaga'afina osu'ne.
11 U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.
Hagi Jopu avufgare'ma hazenkema fore'ma hiankema nentahi'za 3'a arone'amo'za kea hu'za antahi'za hute'za, nozmia atre'za zamasunku'ma hunente'za azeri hanaveti kema asaminagura e'naze. Ana vahe'mokizmi zamagi'a, Temani vahepinti ne' Elifasi'ma, Suhi vahepinti ne' Biltati'ma, Na'ama vahepinti ne' Zofari'e.
12 A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.
Hagi afeteti'ma Jopuma eme nege'za ru vahe mani'ne hu'za kesavri hu'naze. Ana nehu'za erava'oma hu'za nege'za tusi krafa hu'za zavira nete'za tanefara hatregonefi'za tusi zamasunku hunte'naze.
13 Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol.
Ana hute'za 7ni'a knafi Jopu'enena mopafina mani'naze. Hagi ana knafina mago'mo'e huno Jopuna kea huomi'ne. Na'ankure Jopu'a tusi'a atazampi mani'neankino kea humigara osu'nege'za anara hu'naze.
