Job 19
1 Job progovori i reče:
respondens autem Iob dixit
2 “TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?
usquequo adfligitis animam meam et adteritis me sermonibus
3 Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
en decies confunditis me et non erubescitis opprimentes me
4 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
nempe et si ignoravi mecum erit ignorantia mea
5 Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?
at vos contra me erigimini et arguitis me obprobriis meis
6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.
saltim nunc intellegite quia Deus non aequo iudicio adflixerit me et flagellis suis me cinxerit
7 Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.
ecce clamabo vim patiens et nemo audiet vociferabor et non est qui iudicet
8 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
semitam meam circumsepsit et transire non possum et in calle meo tenebras posuit
9 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
spoliavit me gloria mea et abstulit coronam de capite meo
10 Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.
destruxit me undique et pereo et quasi evulsae arbori abstulit spem meam
11 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.
iratus est contra me furor eius et sic me habuit quasi hostem suum
12 U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.
simul venerunt latrones eius et fecerunt sibi viam per me et obsederunt in gyro tabernaculum meum
13 Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.
fratres meos longe fecit a me et noti mei quasi alieni recesserunt a me
14 Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.
dereliquerunt me propinqui mei et qui me noverant obliti sunt mei
15 Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.
inquilini domus meae et ancillae meae sicut alienum habuerunt me et quasi peregrinus fui in oculis eorum
16 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
servum meum vocavi et non respondit ore proprio deprecabar illum
17 Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
halitum meum exhorruit uxor mea et orabam filios uteri mei
18 I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.
stulti quoque despiciebant me et cum ab eis recessissem detrahebant mihi
19 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.
abominati sunt me quondam consiliarii mei et quem maxime diligebam aversatus est me
20 Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.
pelli meae consumptis carnibus adhesit os meum et derelicta sunt tantummodo labia circa dentes meos
21 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
miseremini mei miseremini mei saltim vos amici mei quia manus Domini tetigit me
22 Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?
quare persequimini me sicut Deus et carnibus meis saturamini
23 O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
quis mihi tribuat ut scribantur sermones mei quis mihi det ut exarentur in libro
24 kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!
stilo ferreo et plumbi lammina vel certe sculpantur in silice
25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
scio enim quod redemptor meus vivat et in novissimo de terra surrecturus sim
26 A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
et rursum circumdabor pelle mea et in carne mea videbo Deum
27 Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.
quem visurus sum ego ipse et oculi mei conspecturi sunt et non alius reposita est haec spes mea in sinu meo
28 Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',
quare ergo nunc dicitis persequamur eum et radicem verbi inveniamus contra eum
29 mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!”
fugite ergo a facie gladii quoniam ultor iniquitatum gladius est et scitote esse iudicium
