< Job 19 >

1 Job progovori i reče:
Respondens autem Iob, dixit:
2 “TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?
Usquequo affligitis animam meam, et atteritis me sermonibus?
3 Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
En, decies confunditis me, et non erubescitis opprimentes me.
4 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
Nempe, et si ignoravi, mecum erit ignorantia mea.
5 Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?
At vos contra me erigimini, et arguitis me opprobriis meis.
6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.
Saltem nunc intelligite quia Deus non aequo iudicio afflixerit me, et flagellis suis me cinxerit.
7 Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.
Ecce clamabo vim patiens, et nemo audiet: vociferabor, et non est qui iudicet.
8 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
Semitam meam circumsepsit, et transire non possum, et in calle meo tenebras posuit.
9 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
Spoliavit me gloria mea, et abstulit coronam de capite meo.
10 Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.
Destruxit me undique, et pereo, et quasi evulsae arbori abstulit spem meam.
11 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.
Iratus est contra me furor eius, et sic me habuit quasi hostem suum.
12 U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.
Simul venerunt latrones eius, et fecerunt sibi viam per me, et obsederunt in gyro tabernaculum meum.
13 Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.
Fratres meos longe fecit a me, et noti mei quasi alieni recesserunt a me.
14 Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.
Dereliquerunt me propinqui mei: et qui me noverant, obliti sunt mei.
15 Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.
Inquilini domus meae, et ancillae meae sicut alienum habuerunt me, et quasi peregrinus fui in oculis eorum.
16 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
Servum meum vocavi, et non respondit, ore proprio deprecabar illum.
17 Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
Halitum meum exhorruit uxor mea, et orabam filios uteri mei.
18 I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.
Stulti quoque despiciebant me, et cum ab eis recessissem, detrahebant mihi.
19 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.
Abominati sunt me quondam consiliarii mei: et quem maxime diligebam, aversatus est me.
20 Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.
Pelli meae, consumptis carnibus, adhaesit os meum, et derelicta sunt tantummodo labia circa dentes meos.
21 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
Miseremini mei, miseremini mei, saltem vos amici mei, quia manus Domini tetigit me.
22 Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?
Quare persequimini me sicut Deus, et carnibus meis saturamini?
23 O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
Quis mihi tribuat ut scribantur sermones mei? quis mihi det ut exarentur in libro
24 kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!
stylo ferreo, et plumbi lamina, vel celte sculpantur in silice?
25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
Scio enim quod Redemptor meus vivit, et in novissimo die de terra surrecturus sum:
26 A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Et rursum circumdabor pelle mea, et in carne mea videbo Deum Salvatorem meum.
27 Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.
Quem visurus sum ego ipse, et oculi mei conspecturi sunt, et non alius: reposita est haec spes mea in sinu meo.
28 Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',
Quare ergo nunc dicitis: Persequamur eum, et radicem verbi inveniamus contra eum?
29 mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!”
Fugite ergo a facie gladii, quoniam ultor iniquitatum gladius est: et scitote esse iudicium.

< Job 19 >