Job 18
1 Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
A Vildad Sušanin odgovori i reèe:
2 “Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti.
3 Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima?
4 O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?
5 Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati.
6 Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu.
7 Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera.
8 Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu;
9 Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež.
10 Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi.
11 Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce.
12 Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj.
13 Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti.
14 Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom.
15 U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov.
16 Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove.
17 Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama.
18 Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta.
19 U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem.
20 Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah.
21 Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga.”
Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.
