Job 18
1 Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
Respondens autem Baldad Suhites, dixit:
2 “Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
Usque ad quem finem verba jactabitis? intelligite prius, et sic loquamur.
3 Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
Quare reputati sumus ut jumenta, et sorduimus coram vobis?
4 O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
Qui perdis animam tuam in furore tuo, numquid propter te derelinquetur terra, et transferentur rupes de loco suo?
5 Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
Nonne lux impii extinguetur, nec splendebit flamma ignis ejus?
6 Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
Lux obtenebrescet in tabernaculo illius, et lucerna quæ super eum est extinguetur.
7 Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
Arctabuntur gressus virtutis ejus, et præcipitabit eum consilium suum.
8 Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
Immisit enim in rete pedes suos, et in maculis ejus ambulat.
9 Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
Tenebitur planta illius laqueo, et exardescet contra eum sitis.
10 Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
Abscondita est in terra pedica ejus, et decipula illius super semitam.
11 Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
Undique terrebunt eum formidines, et involvent pedes ejus.
12 Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
Attenuetur fame robur ejus, et inedia invadat costas illius.
13 Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
Devoret pulchritudinem cutis ejus; consumat brachia illius primogenita mors.
14 Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
Avellatur de tabernaculo suo fiducia ejus, et calcet super eum, quasi rex, interitus.
15 U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
Habitent in tabernaculo illius socii ejus qui non est; aspergatur in tabernaculo ejus sulphur.
16 Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
Deorsum radices ejus siccentur: sursum autem atteratur messis ejus.
17 Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
Memoria illius pereat de terra, et non celebretur nomen ejus in plateis.
18 Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
Expellet eum de luce in tenebras, et de orbe transferet eum.
19 U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
Non erit semen ejus, neque progenies in populo suo, nec ullæ reliquiæ in regionibus ejus.
20 Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
In die ejus stupebunt novissimi, et primos invadet horror.
21 Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga.”
Hæc sunt ergo tabernacula iniqui, et iste locus ejus qui ignorat Deum.
